Analiza kemijskih tragova sačuvanih u zubima pokazuje da je Tyrannosaurus rex imao tjelesnu temperaturu od približno 36,1 stupanj Celzija. To je vrlo blizu prosječnoj ljudskoj temperaturi i dosad najizravniji pokazatelj da je ovaj veliki grabežljivac mogao održavati toplinu tijela neovisno o temperaturi okoliša.
Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Science Advances. Metoda se temelji na omjeru izotopa ugljika i kisika u zubnoj caklini, a istraživačima je omogućila procjenu tjelesne temperature životinje koja je uginula prije približno 66 milijuna godina.
Zubna caklina kao geološki termometar
Način na koji se izotopi ugljika i kisika raspoređuju u zubnoj caklini ovisi o temperaturi pri kojoj je mineralna struktura nastajala. Taj kemijski potpis može ostati sačuvan u caklini, koja je otpornija na promjene od većine drugih dijelova kostura.
Tim sa Sveučilišta California u Los Angelesu usavršavao je postupak desetak godina. Za razliku od ranijih inačica metode, nova analiza zahtijevala je samo vrlo malu količinu cakline iz dva zuba. Uzorci su uzeti zubarskom bušilicom i obrađeni fosfornom kiselinom, a oslobođeni ugljikov dioksid analiziran je masenim spektrometrom.
Uzorci iz kostura Thomasa T. rexa
Materijal je potekao iz dva zuba kostura poznatog kao Thomas, izloženog u Prirodoslovnom muzeju okruga Los Angeles. Fosili su pronađeni u formaciji Hell Creek u Montani i pripadali su životinji koja je živjela u tadašnjem okolišu Sjeverne Amerike.
Istraživači su rezultate usporedili i sa zubom krokodila iz istog geološkog područja. Takva kontrola bila je važna jer lokalni sastav stijena može promijeniti kemijski signal u fosilu. Dobivene vrijednosti poduprle su zaključak da mjerenje bilježi tjelesnu, a ne samo vanjsku temperaturu.
Toplokrvnost nije ista kod svih životinja
Izmjerena temperatura od oko 36,1 stupanj niža je od tipične temperature današnjih ptica, ali znatno viša od one koju obično povezujemo s hladnokrvnim gmazovima. Nalaz se uklapa u sliku velikog, aktivnog predatora čiji metabolizam nije u potpunosti ovisio o zagrijavanju na Suncu.
To ne znači da je T. rex regulirao temperaturu na isti način kao čovjek. Toplokrvnost obuhvaća različite fiziološke strategije, a tjelesna temperatura može varirati ovisno o dobi, veličini tijela i okolini. Nova metoda ipak daje čvršći temelj za procjenu kako je dinosaur živio u različitim klimatskim uvjetima.
Podaci mogu pomoći i u objašnjenju kako su tiranosauri preživljavali u područjima koja su sezonski bila hladna, uključujući sjeverne dijelove današnje Aljaske. Ranije procjene veličine T. rexa opisuju njegovu građu, a nova analiza toj slici dodaje podatak o fiziologiji.
Kao i drugi paleontološki zaključci, rezultat se odnosi na analizirane uzorke i ne može odgovoriti na sva pitanja o fiziologiji tiranosaura. Vrijednost nalaza je u tome što omogućuje procjenu tjelesne temperature na temelju kemijskog zapisa u fosilu, a ne samo prema obliku kostiju ili mjestu pronalaska.
