Dinosauri su se možda pojavili znatno ranije nego što danas pokazuju najstariji pouzdani fosilni nalazi. Novo istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta Yale i Sveučilišta Princeton sugerira da bi početak te skupine mogao sezati u razdoblje prije 250 do 240 milijuna godina, otprilike deset milijuna godina dublje u prošlost od najstarijih fosila koji se bez dvojbe pripisuju dinosaurima.
Autori nisu pronašli novi fosil. Do tog su zaključka došli statističkom analizom postojećih podataka o građi ranih dinosaura i njihovih bliskih srodnika, pokušavajući procijeniti kada su se glavne razvojne linije počele odvajati jedna od druge.
Dinosauri su na Zemlji živjeli više od 165 milijuna godina. U tom su razdoblju postali jedna od najuspješnijih skupina kopnenih kralježnjaka, a njihova evolucijska priča nije završila potpunim nestankom. Ptice su današnji potomci teropodnih dinosaura, pa dinosauri u jednoj svojoj grani zapravo žive i danas.
No najranije razdoblje njihove povijesti i dalje je teško rekonstruirati. Fosilni zapis nije potpuna arhiva života. U njemu završava samo mali dio organizama, i to pod vrlo posebnim okolnostima. Ostaci su morali dospjeti u okoliš pogodan za očuvanje, preživjeti milijune godina u stijenama, a zatim ih je netko morao pronaći i prepoznati.
Zato najstariji poznati fosil neke skupine ne mora označavati trenutak u kojem se ta skupina stvarno pojavila. On pokazuje samo najstariji trag koji zasad imamo.
Upravo na toj razlici temelji se nova procjena. Chase Doran Brownstein i Christopher Thomas Griffin u radu objavljenom u časopisu Proceedings of the Royal Society B analizirali su ranu evoluciju dinosaura pomoću Bayesovih statističkih metoda. Njihovi rezultati upućuju na to da bi podrijetlo dinosaura moglo biti starije od najranijih nalaza koji se danas mogu sigurno svrstati u tu skupinu.
Što kosti govore kada fosila nema dovoljno
Istraživači su koristili devet skupova podataka o građi ranih dinosaura i srodnih životinja. Takvi podaci uključuju oblik kostiju, građu udova, proporcije tijela, pojedine anatomske značajke i odnose među vrstama.
U analizu su uključene tri velike razvojne linije dinosaura.
Teropodi su skupina kojoj pripadaju poznati mesožderi poput vrste Tyrannosaurus rex, ali i linija iz koje su se razvile ptice. Sauropodomorfi su biljojedni dinosauri iz kojih će kasnije nastati golemi dugovrati oblici, poput brahiosaura. Treću skupinu čine biljojedni dinosauri iz skupine Ornithischia, među kojima su bili i triceratopsi.
Autori nisu uspoređivali samo pojedinačne fosile. Pokušali su rekonstruirati šire evolucijsko stablo i procijeniti kada su se pojedine skupine mogle odvojiti od zajedničkog pretka. U model su uključili starost fosila, anatomske osobine i vjerojatnost da se neka vrsta uopće očuva u fosilnom zapisu.
To je važno jer fosilni zapis nije ravnomjerno raspoređen kroz vrijeme. Neka razdoblja i neka područja ostavljaju mnogo tragova. Druga su u paleontološkoj slici mnogo slabije zastupljena.
Rane linije razdvojile su se vrlo brzo
Prema novoj analizi, dinosauri se nisu pojavili kao već prepoznatljiva i dominantna skupina. Vjerojatnije je da su u početku bili jedna od nekoliko razvojnih linija u trijaskim kopnenim ekosustavima, a zatim su se razmjerno brzo počeli dijeliti u različite skupine.
Model pokazuje da su se glavne linije dinosaura mogle pojaviti u kratkom evolucijskom razmaku, uz nagle promjene u građi tijela. Taj je val promjena, prema procjeni autora, dosegnuo vrhunac u ranom dijelu kasnog trijasa, razdoblju koje je trajalo približno od 237 do 201,4 milijuna godina prije sadašnjosti.
Takva slika dobro se uklapa u svijet nakon velikog permskog izumiranja. Kopneni ekosustavi tada su se još oporavljali i preslagivali. Različite skupine gmazova zauzimale su nova ekološka mjesta, a dinosauri su tek postupno postajali jedna od važnih grana toga novog svijeta.
Brzo razdvajanje glavnih linija moglo bi objasniti i zašto je najranija evolucija dinosaura toliko teška za slaganje. Ako su se skupine rano odvojile, njihovi prvi predstavnici mogli su imati kombinaciju osobina koja se danas teško uklapa u uredno evolucijsko stablo.
Tragovi koje tek treba pronaći
Nova studija ne tvrdi da je pronađen dinosaur star 250 milijuna godina. Njezina je važnost u tome što iz postojećih podataka izvlači mogući vremenski okvir koji fosilni nalazi zasad ne pokrivaju dovoljno jasno.
Ako je procjena točna, najraniji dinosauri mogli su biti rijetki, ograničeni na određena područja ili anatomski toliko bliski svojim srodnicima da ih je teško prepoznati u oskudnom fosilnom materijalu. To bi značilo da su postojali prije nego što se jasno pojavljuju u stijenama koje danas poznajemo.
Za paleontologe je to korisna smjernica. Posebno zanimljivi postaju slojevi stari između 250 i 240 milijuna godina, iz vremena u kojem bi se mogao kriti rani početak dinosaurijske povijesti.
Ako budući nalazi potvrde takav scenarij, početak dinosaura morat će se pomaknuti dublje u trijas. Do tada, nova analiza pokazuje da najstariji poznati fosili možda ne označavaju početak priče, nego samo prvi dio koji je Zemlja uspjela sačuvati.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
