Svijetle refleksije uočene na južnom polu Marsa mogle bi ipak biti uzrokovane glinom, a ne vodom.
Nakon što su izmjerili električna svojstva ovih područja pomoću orbitalnog radara, međunarodna skupina znanstvenika došla je do zaključka da su svjetlosne refleksije s južnog pola crvenog planeta, zapravo smektit, oblik hidratizirane gline, zakopan oko jedan kilometar ispod površine, stoji u objavi 29. srpnja u časopisu Geophysical Research Letters.
Voda zahtijeva nemoguće količine topline i soli
Istraživanje, koje je vodio Isaac B. Smith sa Sveučilišta York u Torontu, uz značajan doprinos drugog autora Dana Lalicha, znanstvenog suradnika u Cornell Centru za astrofiziku i planetarnu znanost (na Visokoj školi za umjetnost i znanost), sugerira da prisutnost tekuće vode zahtijeva gotovo nemoguće količine topline i soli.
“Ti sjajni odrazi bili su velika vijest u posljednjih nekoliko godina jer su se u početku tumačili kao tekuća voda ispod leda”, rekao je Lalić. “To tumačenje nije u skladu s drugim opažanjima koja ukazuju na to da led nije dovoljno vruč da se otopi, s obzirom na ono što znamo o uvjetima na Marsu.”
Neobične svjetlosne refleksije iz podzemlja
Lalić je rekao da se čak i na Zemlji rijetko može vidjeti podzemne odraze koji su svjetliji od površinskih na radaru.
Odraz je otprilike kilometar i pol ispod površine planeta gdje “ne očekujete tako sjajan odraz”, smatra Lalić. “Dobivali smo radarske refleksije koje su bile puno svjetlije od površine. I to je zaista čudno. To nije nešto što smo dosad vidjeli i nije nešto što smo očekivali.”
Grupa je proučila podatke s instrumenta MARSIS (Mars Advanced Radar for Subsurface and Ionosphere Sounding) -radara koji ispituje podzemlje Marsa pomoću antene od 40 metara na orbiteru Mars Express Europske svemirske agencije. Instrument MARSIS, koji su zajednički razvili Talijanska svemirska agencija i NASA-in laboratorij za mlazni pogon, može sondirati planet do dubine od četiri i pol kilometara.
Smektiti
Lalić i drugi znanstvenici koristili su dijagnostičko fizičko svojstvo u radaru koji prodire kroz zemlju, a naziva se dielektrična propusnost, koja mjeri sposobnost skladištenja električne energije.
Grupa je zatim upotrijebila snagu refleksije za procjenu razlike u propusnosti između leda i baze polarne kape, a zatim je tu procjenu usporedila s laboratorijskim mjerenjima smektita.
“Smektiti su vrlo brojni na Marsu te pokrivaju oko polovice planeta, posebno na južnoj hemisferi”, rekao je Smith sa Sveučilišta York. “Taj podatak, zajedno s radarskim svojstvima smektita na kriogenim temperaturama, ukazuje na to da su oni najvjerojatnije objašnjenje zagonetke.”
Nema skrivenih jezera
Lalić je rekao da se podaci koji potvrđuju hidratiziranu glinu lako mogu reproducirani iz promatranih podataka što znači da tekuća voda nije potrebna za stvaranje sjajnih refleksija. Znanstvenici su se uzaludno nadali da će pronaći jezera i druge geološke oblike.
“Nažalost, to je pomalo deprimirajuće”, rekao je, “jer bi jezera ispod ledene kape bila vrlo uzbudljiva. Vjerujemo da je hipoteza o smektitu vjerojatnija i da je u skladu s drugim opažanjima.”
https://kozmos.hr/nasa-in-insight-lander-otkriva-tajnu-unutarnje-strukture-marsa/
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
Ja sam Matija Klarić.
Student sam Ekonomskog fakulteta, a u slobodno se vrijeme bavim volonterstvom te istraživanjem, čitanjem i pisanjem o mojim omiljenim temama; svemiru, astronomiji, astrofizici i tehnologiji.
