Istraživači su razvili postupak za snimanje živih stanica antarktičke ribe pri temperaturi bliskoj onoj u njezinu prirodnom okolišu. Usporedba sa stanicama ribe iz umjerenih voda otkrila je razlike u obliku mitohondrija i veličini lizosoma. Nalazi nude prvi uvid u to kako su stanice tih riba organizirane na temperaturi blizu 0 °C, ali još nisu prošli neovisnu znanstvenu recenziju.
Tim je u laboratoriju uspostavio stanične kulture antarktičke vrste Harpagifer antarcticus i usporedne vrste Lipophrys pholis, koja živi u umjerenijim vodama. Stanice su označili fluorescentnim bojama i snimali pri temperaturi od približno 0 °C, bliskoj prirodnom okolišu antarktičke ribe. Rezultati su objavljeni kao predobjava na platformi bioRxiv.
Mitohondriji su zadržali kretanje, ali im je oblik drukčiji
U objema vrstama mitohondriji su se kretali približno jednakom brzinom, iako su se razlikovali po obliku. Mitohondriji sudjeluju u proizvodnji energije, pa su važni za održavanje funkcija stanice. Istraživači su uočili i veće lizosome u antarktičkim stanicama. Lizosomi razgrađuju i recikliraju materijal unutar stanice, uključujući dijelove koji više ne funkcioniraju pravilno.
Takve razlike mogle bi biti povezane s time što niske temperature otežavaju pravilno savijanje bjelančevina i usporavaju razvoj embrija. Autori pretpostavljaju da bi promjene u lizosomima mogle pomoći u obradi oštećenih staničnih sastojaka, ali taj mehanizam nisu izravno dokazali. Potrebni su dodatni pokusi kako bi se utvrdilo što točno pokreće promjene i kakvu korist one donose ribi.
Rezultate treba potvrditi
Praćenje živih stanica pri temperaturi njihova uobičajenog okoliša važno je jer hlađenje ili zagrijavanje uzorka može promijeniti način na koji se stanične strukture ponašaju. Novi postupak omogućuje istraživačima da promatraju procese u uvjetima bližima onima u kojima antarktičke ribe žive.
Ipak, uspoređene su samo dvije vrste, a pokusi su provedeni na stanicama uzgojenima u laboratoriju. Stoga se uočene razlike ne mogu pripisati isključivo hladnoći niti ih se može automatski proširiti na sve antarktičke ribe. Buduća istraživanja trebala bi obuhvatiti više vrsta i provjeriti jesu li promjene u mitohondrijima i lizosomima doista povezane s prilagodbom na hladan okoliš.
Rad je zasad dostupan kao predobjava, pa njegove zaključke tek treba provjeriti stručnom recenzijom. Ako ih buduća istraživanja potvrde, nova metoda mogla bi pomoći u proučavanju načina na koji se stanice polarnih organizama nose s hladnoćom.
