Ozonska rupa iznad Antarktike 2025. godine bila je među najmanjima u posljednjih nekoliko desetljeća, objavila je Svjetska meteorološka organizacija (WMO). Riječ je o još jednom znaku da se ozonski omotač postupno oporavlja nakon međunarodnog ograničavanja kemikalija koje ga oštećuju.
Prema novom izvješću WMO-a, prošlogodišnja ozonska rupa bila je četvrta ili peta najmanja od početka 1990-ih, kada su satelitska i prizemna mjerenja pokazala da se takvo sezonsko oštećenje ponavlja. Njezina dubina i površina drugu su godinu zaredom bile znatno manje od prosjeka za razdoblje od 1990. do 2010. godine.
Podatak ne znači da je ozonska rupa nestala niti da će svake godine biti jednako mala. On pokazuje da se dugoročni trend oporavka nastavlja, iako se veličina rupe iz godine u godinu mijenja zbog atmosferskih uvjeta.
Sezonska pojava koja doseže vrhunac u proljeće
Ozonska rupa nije praznina u atmosferi, nego područje u kojem je koncentracija ozona znatno smanjena. Ozonski omotač nalazi se u stratosferi, otprilike 15 do 30 kilometara iznad Zemljine površine, gdje apsorbira velik dio štetnog ultraljubičastog zračenja.
Iznad Antarktike proces se svake godine pojačava tijekom južne zime. U vrlo hladnom polarnom vrtlogu nastaju oblaci koji omogućuju kemijske reakcije klora i broma. Kada se u proljeće vrati Sunčeva svjetlost, ti se spojevi aktiviraju i ubrzavaju razgradnju molekula ozona. Područje s najmanjom koncentracijom ozona obično doseže najveću površinu između sredine rujna i početka listopada, a zatim se do kraja studenoga ili početkom prosinca smanjuje.
Montrealski protokol donio je mjerljiv rezultat
Glavni uzrok povijesnog oštećenja bili su klorofluorougljici (CFC), kemikalije koje su se nekoć koristile u rashladnim uređajima, aerosolima i industriji. Kada dospiju u stratosferu, iz njih se oslobađa klor koji može sudjelovati u ponavljanim reakcijama razgradnje ozona.
Godine 1987. zemlje svijeta i Europska unija prihvatile su Montrealski protokol, kojim je postupno ograničena i ukinuta uporaba tvari koje oštećuju ozonski omotač. Njihova se koncentracija u atmosferi smanjuje sporo jer mnogi spojevi ondje ostaju desetljećima, ali mjerenja pokazuju da je međunarodna suradnja zaustavila najgori dio trenda. Pozadina tog procesa opisana je i u ranijem Kozmosovu tekstu o oporavku ozonske rupe iznad Antarktike.
Veličina rupe i dalje ovisi o vremenu
WMO upozorava da se dugoročni oporavak ne odvija ravnomjerno. Temperatura u stratosferi, snaga polarnog vrtloga i kretanje zraka mogu u pojedinoj godini povećati ili smanjiti područje s manjkom ozona. Zato jedna mala sezonska rupa sama po sebi nije dokaz da je problem riješen, kao što ni veća rupa ne bi značila da je trend trajno preokrenut.
Upravo su duga mjerenja važna za razlikovanje prirodnih godišnjih kolebanja od promjene uzrokovane smanjenjem štetnih kemikalija. WMO navodi da je 2025. bila druga uzastopna godina s manjom površinom i manjom dubinom rupe u odnosu na dugogodišnji prosjek.
Oporavak će trajati desetljećima
Glavna tajnica WMO-a Celeste Saulo ocijenila je nalaz kao dokaz uspjeha međunarodne zaštite okoliša, ali je naglasila da se potpuni oporavak očekuje tek tijekom nekoliko desetljeća. Do tada su mjerenja iz satelita i prizemnih postaja i dalje nužna, posebno zato što ultraljubičasto zračenje ostaje zdravstveni rizik kada je zaštita ozonskog omotača oslabljena.
Rezultat iz 2025. zato je dobra vijest s jasnom poukom: međunarodni dogovor može promijeniti stanje na cijelom planetu, ali samo ako se provedba prati dugoročnim i pouzdanim mjerenjima.
