Zemlja i okoliš

Led na Antarktici spustio se šest metara. Trag vodi do skrivenog jezera

Satelitska analiza rekonstruirala je višegodišnje pražnjenje jezera Kronshtadskiy. Pomaci okolnog leda upućuju i na moguće veze s drugim jezerima ispod ledenog pokrova.

Satelitska snimka triju velikih pukotina koje se sastaju na bijeloj površini ledenog praga Amery.

Iznad jezera skrivenog pod ledom na istoku Antarktike površina ledenog pokrova spustila se više od šest metara. Prateći to slijeganje na satelitskim snimkama, istraživači procjenjuju da je jezero Kronshtadskiy između 2016. i 2021. izgubilo oko 78 milijuna kubičnih metara vode. U okolnom ledu pronašli su i tragove koji upućuju na to kamo je dio te vode mogao otjecati.

Jezero se nalazi u blizini ledenog praga Amery, goleme mase leda koja s kopna izlazi na more. Voda ispod ledenog pokrova može smanjiti trenje između leda i podloge te utjecati na njegovo klizanje. No do tih jezera teško je doći, pa se promjene u njima najčešće prate posredno.

Jihyun Moon i Hoonyol Lee s južnokorejskog Sveučilišta Kangwon u radu objavljenom u časopisu Scientific Reports rekonstruirali su pražnjenje jezera iz pomicanja leda iznad njega. Njihova analiza pokazuje da se površina najbrže spuštala na početku promatranog razdoblja, a zatim se slijeganje znatno usporilo.

Promjene pod ledom otkriva njegova površina

Kada iz jezera ispod ledenjaka otječe voda, led iznad njega može se spustiti. Pri ponovnom punjenju jezera površina se može podignuti. Satelitsko mjerenje tih pomaka omogućuje praćenje zbivanja pod ledom, iako ne prikazuje samu vodu.

Moon i Lee upotrijebili su radarske snimke satelita Sentinel-1, uspoređujući parove snimljene u razmaku od 24 dana. Iz promjene radarskog signala moguće je izračunati koliko se površina pomaknula prema satelitu ili od njega. U ovom je području problem bio odvojiti spuštanje leda od njegova vodoravnog gibanja prema obali.

Istraživači su usporedili te podatke s referentnim razdobljem u kojem se visina površine iznad jezera nije bitno mijenjala. Oduzimanjem signala uobičajenog gibanja leda izdvojili su promjene povezane sa slijeganjem. Taj postupak, nazvan dvostruko diferencijalna radarska interferometrija, oslanja se na pretpostavku da se vodoravna brzina leda tijekom promatranja nije znatno mijenjala.

Najveći pad dogodio se tijekom 2016. i 2017.

Na kartama se izdvojila približno kružna udubina površine oko 61 četvornog kilometra. Njezina granica označava područje na kojem se led deformirao zbog promjena ispod njega; ne mora se točno poklapati s podzemnom obalom jezera.

U središtu se površina tijekom pet godina spustila ukupno 6,37 metara, a prosječno slijeganje na cijelom zahvaćenom području iznosilo je 1,27 metara. Umnoškom te površine i prosječne promjene visine autori su dobili procjenu od približno 78 milijuna kubičnih metara izgubljene vode.

Od ukupnog slijeganja u središtu čak 3,82 metra otpadaju na 2016. i 2017. godinu. Potom se slijeganje usporavalo, sve do gotovo zanemarive promjene u 2021. Nije bilo izraženog podizanja površine koje bi upućivalo na obilno ponovno punjenje jezera.

Takav razvoj, prema autorima, bolje odgovara dugotrajnijem otjecanju ili nizu djelomičnih pražnjenja nego jednom naglom izljevu. To ga razlikuje od ranije opisanog nestanka površinskog jezera na ledenom pragu Amery. Ovdje je riječ o vodi ispod ledenog pokrova i promjenama koje su se nakupljale godinama.

Susjedne udubine upućuju na skrivene veze

Nizvodno od jezera Kronshtadskiy istraživači su uočili područje na kojem se led podizao, a još dalje drugo područje slijeganja. Takav raspored mogao bi značiti da je voda iz jednog jezera punila susjedno, dok se sljedeće praznilo. Satelitski podaci ipak ne prate samu vodu, pa povezanost tih jezera ostaje tumačenje opaženih pomaka.

Mjerenja visine sa satelita CryoSat-2 i ICESat-2 poduprla su opći obrazac spuštanja i kasnijeg smirivanja površine. Ona ne daju posve jednak prikaz pojedinosti jer mjere različitim instrumentima i duž različitih putanja. Radarska analiza pritom obuhvaća šire područje, što olakšava povezivanje izdvojenih mjerenja.

Za pouzdaniju rekonstrukciju autori predlažu radarsko promatranje iz više smjerova te usporedbu s terenskim mjerenjima. Georadarom, seizmičkim istraživanjima ili bušenjem trebalo bi provjeriti oblik jezera i veze s okolnim vodenim tijelima. Time bi se moglo utvrditi kroz koje putove voda otječe i kako promjene njezina tlaka utječu na gibanje leda iznad nje.


Ivan Petričević

O autoru

Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.

Izvori i znanstvena publikacija

Moon, J. i Lee, H. (2026). Drainage of Kronshtadskiy subglacial lake in Antarctica observed by double-differential SAR interferometry. Scientific Reports. doi:10.1038/s41598-026-75829-x.

Teme
  • Amery
  • Antarktika
  • ledeni pokrov
  • podledena jezera
  • Sentinel-1

Neovisno novinarstvo

Podrži Kozmos bez oglasa

Članstvo pomaže financirati neovisne priče o znanosti, svemiru i tehnologiji.

Podrži Kozmos

Kozmos bez oglasa

Podrži neovisne priče o svemiru, znanosti i tehnologiji.

Članstvo pomaže održati Kozmos.hr i može uključivati dodatne sadržaje na Buy Me a Coffee, dok članci na Kozmos.hr-u ostaju javno dostupni.

Postani član Bez oglasa. Više znanosti. Više Kozmosa.hr.