Oko umiruće zvijezde u zviježđu Jednoroga astronomi su otkrili plinski prsten širok oko pola svjetlosne godine. Unutar njega vidi se manja maglica s dva režnja, nalik pješčanom satu. Mjerenja teleskopa ALMA pokazuju da su te strukture nastale u različitim razdobljima gubitka zvjezdane tvari.
Zvijezda IRAS 06530−0213 udaljena je približno 12.000 svjetlosnih godina. Raghvendra Sahai i suradnici u radu u časopisu The Astrophysical Journal analizirali su raspored molekularnog plina i brzinu kojom se udaljava od zvijezde. Iz tih su podataka procijenili kada su pojedini slojevi izbačeni.
Prsten je rub plinske ljuske
Na snimci se vidi prsten jer gledamo rub tanke, gotovo kuglaste ljuske. Uz rub se duž našeg pravca gledanja nalazi više plina nego prema sredini, pa je ondje signal izraženiji. Brzina širenja i sadašnja veličina upućuju na to da je ljuska izbačena prije oko 6.500 godina.
Autori je povezuju s posljednjim toplinskim pulsom zvijezde. U toj kasnoj fazi zvijezda može nakratko znatno pojačati izgaranje helija u sloju oko jezgre, što utječe na količinu plina koju gubi. Ljuska je trag izbacivanja materijala, a povezanost s toplinskim pulsom proizlazi iz tumačenja njezine građe i procijenjene starosti.
Zašto mlađa maglica izgleda drukčije?
Bliže zvijezdi astronomi su zabilježili zakrivljene niti, dva režnja plina i gust pojas oko njihove sredine. Tim procjenjuje da su se najmlađe strukture oblikovale u posljednjih sedamstotinjak godina. Dio zakrivljenih niti mogao bi pripadati spirali. Takav raspored može nastati kada zvjezdana pratilja gravitacijom utječe na plin koji se širi.
Opažanja nisu otkrila kompaktan disk prašine kakav se vidi u nekim drugim sustavima u kojima se sumnja na prijenos tvari između zvijezda. To otežava provjeru scenarija u kojem disk oko pratilje napaja mlazove koji oblikuju maglicu. Ako je disk postojao kratko, mogao je oslabjeti prije nego što su astronomi snimili sustav. Daljnja mjerenja morat će razjasniti kakvu je ulogu moguća pratilja doista imala u nastanku dvaju režnjeva.