Astronomi su u podacima globalnih mreža kamera koje prate noćno nebo izdvojili 282 meteora koji bi mogli pripadati dosad neprepoznatom meteorskom roju. Analiza upućuje na to da bi roj mogao potjecati od asteroida koji se raspao pri bliskom prolazu pokraj Sunca.
Iako izvor još nije povezan ni s jednim poznatim objektom, riječ je o mogućem novom meteorskom roju koji nije nastao iz kometa, nego iz asteroida.
Zemlja svake godine prolazi kroz oblake prašine i sitnih krhotina koji u atmosferi stvaraju meteorske rojeve. Najpoznatiji među njima uglavnom su povezani s kometima. Perzeidi, koji svoj vrhunac dosežu svakog kolovoza, nastaju od materijala što ga za sobom ostavlja komet Swift-Tuttle.
No takvi rojevi ne moraju uvijek imati kometno podrijetlo. Geminidi, prosinački meteorski roj, povezani su s asteroidom 3200 Phaethon. Upravo zato novo otkriće privlači pozornost: moglo bi se raditi o još jednom slučaju u kojem je asteroid ostavio mjerljiv meteorski trag.
Patrick M. Shober iz NASA-e analizirao je snimke noćnog neba prikupljene kamerama iz različitih dijelova svijeta. U uzorku od 235.271 meteora i bolida izdvojio je skupinu od 282 objekta čije putanje upućuju na zajednički, ali zasad nepoznat izvor.
Trag raspada blizu Sunca
Kad sitni komadići tvari velikom brzinom uđu u Zemljinu atmosferu, zagriju se i izgore, ostavljajući svijetle tragove na nebu. Kod kometa je izvor takvih pojava jasan: kako se približavaju Suncu, za sobom ostavljaju prašinu duž svoje putanje. Kad Zemlja prođe kroz taj materijal, nastaje meteorski roj.
Kod asteroida je put do istog rezultata drukčiji. Da bi iza sebe ostavili oblak krhotina, moraju se raspasti. To se može dogoditi zbog vlastite vrtnje ili zbog vanjskih sila, kada gravitacija drugog tijela počne nejednako djelovati na njegove dijelove pa se asteroid počne trgati.
Nova analiza upućuje upravo na takav scenarij. Prema modelu temeljenom na opaženim meteorima, njihov bi izvor mogao biti asteroid koji se previše približio Suncu i ondje se raspao. Autori sumnjaju na plimni raspad, odnosno na događaj u kojem snažno gravitacijsko djelovanje pri bliskom prolazu razori tijelo u niz manjih fragmenata.
Roj koji se s vremenom rasprši
U početku se krhotine kreću u zbijenoj skupini, ali s vremenom im se putanje razilaze. Gravitacija planeta postupno ih raspršuje, pa roj postaje sve slabije prepoznatljiv i na kraju se gotovo izgubi u raspršenoj prašini Sunčeva sustava.
Upravo zato meteorski rojevi mogu čuvati trag davnog raspada. I kada izvorno tijelo više ne postoji kao cjelina, raspoređene krhotine još neko vrijeme otkrivaju da su nekoć pripadale istom objektu.
U ovom slučaju ti tragovi možda vode do asteroida koji nije preživio bliski prolaz pokraj Sunca.
Glavno otvoreno pitanje i dalje je isto: izvor ovog roja još nije povezan ni s jednim poznatim objektom. Astronomi zasad raspolažu meteorima zabilježenima u Zemljinoj atmosferi i proračunima njihovih putanja, na temelju kojih pokušavaju rekonstruirati što se raspalo u blizini Sunca.
Buduća opažanja mogla bi pomoći da se ta slika razjasni. Posebno se to odnosi na NASA-inu misiju Near-Earth Object Surveyor, planiranu za 2027. godinu. Iako se izvorni asteroid raspao pri bliskom prolazu pokraj Sunca, nova opažanja mogla bi otkriti neke od fragmenata nastalih u tom događaju.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
