Prve tehničke procjene nakon povratka misije Artemis II pokazuju da su Orion, raketa SLS i lansirna infrastruktura obavili posao bez većih iznenađenja. Najvažniji nalaz zasad dolazi s Orionova toplinskog štita, na kojem je nakon povratka zabilježeno osjetno manje oštećenja zaštitnog sloja nego nakon Artemisa I.
NASA sada ulazi u detaljnu obradu podataka s prvog pilotiranog leta programa Artemis. Upravo će ti nalazi odrediti tempo priprema za Artemis III, misiju kojom se američka svemirska agencija želi vratiti na Mjesec.
Toplinski štit ovoga je puta prošao uvjerljivije
Nakon leta dugog oko 1,12 milijuna kilometara oko Mjeseca i natrag, Orion je 10. travnja sletio u Tihi ocean nedaleko od San Diega. Tijekom povratka kroz Zemljinu atmosferu kapsula je ulazila pri brzini od gotovo 35 puta većoj od brzine zvuka, pa je upravo toplinski štit bio jedan od elemenata koji su se čekali s najvećim zanimanjem.
Početni pregledi zasad ne upućuju na neuobičajena odstupanja. Snimke ronilaca nakon slijetanja, kao i kasniji pregledi na brodu za oporavak, pokazali su da je oštećenje zaštitnog sloja na štitu znatno manje nego nakon Artemisa I, i po opsegu i po veličini zahvaćenih područja.
NASA navodi da se takav ishod podudara s rezultatima naknadnih zemaljskih ispitivanja provedenih nakon prethodne misije. U tjednima koji slijede analizirat će se i snimke nastale tijekom samog povratka kroz atmosferu, jer bi trebale pomoći u preciznijem određivanju trenutka i mjesta na kojima je došlo do manjeg lokalnog gubitka zaštitnog sloja.
Dobro su prošle i keramičke pločice na gornjem stožastom dijelu modula. Na više mjesta ostala je i reflektirajuća toplinska traka, premda je predviđeno da pri povratku izgori. NASA pritom napominje da ta traka služi za regulaciju temperature dok je letjelica u svemiru i nema zaštitnu ulogu pri ulasku u atmosferu.
Precizan povratak, a prava analiza tek počinje
Jedan od podataka koji NASA ističe jest i preciznost samog slijetanja. Orion je završio u moru na oko 4,7 kilometara od planirane točke, dok je brzina pri ulasku u atmosferu odstupala za manje od 1,6 kilometara na sat od predviđene vrijednosti.
Kapsula Orion trebala bi se još ovoga mjeseca vratiti u NASA-in Svemirski centar Kennedy, gdje slijedi detaljan pregled letjelice. Tijekom te obrade timovi će preuzeti podatke s leta, ukloniti dijelove predviđene za ponovnu uporabu, poput avionike, te ukloniti preostali višak goriva i rashladne tekućine.
Tijekom ljeta toplinski će štit biti prebačen u Marshallov centar u Huntsvilleu, gdje će stručnjaci uzeti uzorke materijala i provesti unutarnja rendgenska snimanja. Cilj je što preciznije utvrditi kako se materijal ponašao tijekom leta i povratka te koliko se NASA može osloniti na sadašnje modele pri planiranju sljedećih misija.
Uz to se i dalje istražuje problem s odvodnom cijevi sustava za urin, zabilježen tijekom leta Artemisa II. NASA zasad ne iznosi pojedinosti o uzroku, ali navodi da želi problem razjasniti i ukloniti prije Artemisa III.
Raketa pogodila traženu putanju, a rampa izdržala bolje nego prvi put
Dobre početne ocjene dobila je i raketa SLS, koja je Orion poslala na njegov pilotirani let oko Mjeseca. Prema prvim procjenama, raketa je letjelicu postavila vrlo precizno na planiranu putanju.
U trenutku gašenja glavnih motora središnjeg stupnja Orion se kretao brže od 29.000 kilometara na sat i postigao brzinu potrebnu za planirani ulazak u orbitu. Drugim riječima, najvažniji zadatak rakete, da letjelicu pošalje točno ondje gdje treba biti, obavljen je bez većih odstupanja.
Važan test prošla je i lansirna infrastruktura u Kennedyju. Nakon iskustava s Artemisom I, NASA je dio zemaljske opreme dodatno ojačala, a dio prilagodila tako da bolje podnese udarni val pri paljenju potisnika. Prve procjene pokazuju da je taj pristup dao rezultat, jer su mobilna lansirna platforma i sama rampa pretrpjele samo manja oštećenja.
NASA pritom nije ojačavala samo najizloženije dijelove. Neki elementi, poput vrata dizala, dodatno su učvršćeni, dok su drugi preoblikovani kako bi bolje podnijeli udarni val pri lansiranju. To uključuje i panele za distribuciju plinova u donjem dijelu mobilne platforme, koji su prilagođeni da se pod opterećenjem mogu savijati umjesto pucati. Dio sustava dobio je i dodatne zaštitne zidove i pokrove, pa su pneumatski sustav te ključni tokovi vode za hlađenje i ispiranje ostali operativni i nakon lansiranja.
Mobilna platforma koja je služila za Artemis II vraćena je u zgradu za sastavljanje raketa, gdje će proći popravke i pripreme za buduće misije.
Uspješno je završena i operacija izvlačenja posade i kapsule. Uz NASA-ine timove sudjelovali su i američki vojni partneri, a mornarički ronioci prebacili su članove posade na brod USS John P. Murtha prije nego što je započeo oporavak same letjelice.
Sve to NASA sada koristi kao podlogu za sljedeći korak. Agencija priprema opremu i timove za Artemis III, planiran za 2027., dok su nove misije prema površini Mjeseca predviđene od 2028. nadalje
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
