Na tri plaže japanskog otoka Okinawa istraživači su pronašli neobične komadiće mrtvog koraljnog skeleta u koje se stopila plastika. Za takav su materijal predložili naziv “plastikorali”, a nalazi pokazuju kako se plastični otpad može trajno ugraditi u ostatke koraljnih grebena.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Marine Pollution Bulletin. Autori naglašavaju da plastikorali nisu nova vrsta živog koralja, nego materijal nastao kada je rastopljeni polimer prodro u pore i neravnine mrtvog koraljnog skeleta te se s njim čvrsto spojio.
Pet uzoraka s triju plaža
Istraživači su tijekom terenskih obilazaka obale Okinawe pronašli pet takvih primjeraka na trima plažama. Četiri su uzorka težila između približno 11 i 68 grama, a najdulji je mjerio oko devet centimetara. Na prvi pogled podsjećali su na obojene komade stijene ili koralja, no laboratorijske analize pokazale su da sadrže plastiku izmijenjenu djelovanjem topline.
U uzorcima su pronađene različite vrste polimera. Plastika je bila raspoređena po površini i unutar sitnih šupljina koraljnog materijala. Mikroskopske i kemijske analize omogućile su istraživačima da razlikuju plastikorale od običnog komada plastike koji se slučajno našao uz koralj.
Kako su nastali
Najvjerojatnije su nastali izlaganjem visokoj temperaturi, primjerice tijekom požara na plaži ili spaljivanja otpada. Takav događaj može omekšati ili rastopiti plastiku, nakon čega se ona lijepi za neravnu površinu koraljnog skeleta. Ipak, istraživači zasad ne mogu sa sigurnošću utvrditi gdje je svaki primjerak nastao ni koliko je dugo bio izložen toplini.
Okinawa je zanimljiva za ovakva istraživanja jer se na njezinim obalama susreću intenzivna ljudska aktivnost i osjetljivi tropski grebeni. Morski valovi mogu plastični otpad donositi na plaže, a fragmenti se poslije mogu ponovno isprati u more. Plastika koja se jednom stopi s mineralnim materijalom više nije samo površinski otpad, nego postaje dio čvrste nakupine koju je teško ukloniti.
Slični plastiglomeratima
Plastikorali pripadaju široj skupini materijala u kojima se plastika spojila s prirodnim sedimentom, pijeskom ili kamenjem. Sličan materijal čine plastiglomerati, odnosno takozvano “plastično kamenje”, koji nastaju kada se plastika i prirodni materijal povežu pod utjecajem topline i pritiska.
Novi se nalazi ipak razlikuju po tome što njihovu osnovu čini mrtvi koraljni skelet. To je važno za praćenje širenja onečišćenja: koraljni ostaci nisu samo kamenje na obali, nego dio nekadašnjeg grebena koji može sudjelovati u kretanju sedimenata i pružati podlogu novim organizmima.
Utjecaj još nije poznat
Studija zasad ne pokazuje da plastikorali već imaju određen učinak na žive organizme. Autori izdvajaju nekoliko mogućih problema koje tek treba istražiti: otpuštanje kemikalija iz plastike, promjene površine na kojoj se pričvršćuju ličinke koralja te prijenos mikroorganizama i potencijalnih uzročnika bolesti.
Za sada je riječ o početnom opisu pojave, temeljenom na malom broju uzoraka. Nije poznato koliko su plastikorali rašireni izvan istraženih plaža, koliko dugo opstaju ni raspadaju li se s vremenom. Potrebna su nova uzorkovanja, laboratorijski pokusi i dugotrajno praćenje njihova ponašanja u moru.
Nalazi ipak upozoravaju da plastično onečišćenje ne ostaje uvijek odvojeni komad otpada. Kada se pod utjecajem topline poveže s ostacima grebena, može stvoriti nov i postojan materijal koji će se u okolišu zadržati mnogo dulje nego običan plastični predmet.
Koraljni grebeni pritom su stanište, prirodna zaštita obale i izvor hrane za mnoge vrste. Čak i kada je dio grebena već mrtav, njegovi ostaci sudjeluju u stvaranju podloge na kojoj se mogu pričvrstiti novi organizmi. Zato istraživači žele utvrditi mijenja li plastika svojstva takve podloge ili samo ostaje njezin površinski dodatak.
Za procjenu stvarnog rizika bit će potrebne i kemijske analize vode i sedimenta oko plastikorala. Tek će se tada moći utvrditi otpuštaju li mjerljive količine tvari koje bi mogle utjecati na organizme u blizini.
Izvor: Ilechukwu i sur., “Introducing plasticoral: A biogenic–plastic agglutinate as an emerging indicator of the Plasticene in Okinawa reef environments”, Marine Pollution Bulletin (2026). Sažetak i fotografije nalaza dostupni su i u objavi Okinawa Institute of Science and Technology.
