Brojnost dubokomorskih riba u istraživanom dijelu Meksičkog zaljeva pala je za gotovo dvije trećine nakon katastrofe Deepwater Horizon, a praćenje do 2023. nije pokazalo povratak na početne vrijednosti. Sličan pad zabilježen je među rakovima i glavonošcima. Novo istraživanje otkriva dugotrajne promjene u dubokim vodama, daleko od naftnih mrlja koje su 2010. privlačile pozornost javnosti.
Riječ je o životinjama koje plivaju u otvorenoj vodi, a ne o zajednicama na morskom dnu. Mnoge se noću uspinju prema površini radi hranjenja, a danju vraćaju u dubinu. One su hrana kitovima, dupinima, tunama i drugim grabežljivcima, ali sudjeluju i u prijenosu ugljika iz površinskih slojeva u duboki ocean.
Tracey T. Sutton sa Sveučilišta Nova Southeastern i suradnici u radu objavljenom u časopisu PNAS povezali su uzorkovanje mrežama, akustična mjerenja i genetske analize. Zaključuju da je izlijevanje nafte, zajedno s postupcima kojima se pokušalo ograničiti njegove posljedice, najvjerojatnije objašnjenje zabilježenog pada.
Nagli pad nakon zatvaranja bušotine
Eksplozija na platformi Deepwater Horizon dogodila se 20. travnja 2010. Nafta je iz podmorske bušotine istjecala 87 dana, do zatvaranja u srpnju. Prema procjenama navedenima u radu, u more je dospjelo između četiri i 4,9 milijuna barela nafte.
Prva velika kampanja uzorkovanja za ovu studiju provedena je 2011., godinu nakon katastrofe. Istraživači su rezultate te kampanje usporedili s podacima prikupljenima na ekspedicijama između 2015. i 2023. na sjeveru i istoku zaljeva, od površine do 1500 metara dubine. Koristili su jednaku opremu i usporedive postupke, a broj ulovljenih životinja preračunali prema volumenu vode kroz koji su mreže prošle.
Brojnost riba bila je niža za 63,5 posto, velikih rakova za 62 posto, a malih glavonožaca za 59,7 posto. Posebno je pogođen kril, skupina sitnih račića važnih u hranidbenim mrežama, čija je brojnost pala za 72,8 posto. Znatno su se smanjile i populacije dubokomorskih riba iz porodice Myctophidae, prepoznatljivih po organima koji stvaraju svjetlost.
Početni uzorci nisu prikupljeni prije izlijevanja nafte. Kako bi provjerili jesu li vrijednosti iz 2011. možda bile neuobičajeno visoke, autori su ih usporedili i sa starijim podacima iz istočnog dijela zaljeva. Procjene iz 1980-ih i 1990-ih bile su bliže rezultatima iz 2011. nego znatno nižim vrijednostima nakon 2015. To podupire zaključak da se dogodio stvaran pad brojnosti.
Zašto istraživači pad povezuju s naftom
Znanstvenici nisu pronašli promjene temperature, dostupnosti kisika ili količine hrane koje bi objasnile veličinu i vrijeme nastanka poremećaja. Isti su trend pokazala i akustična mjerenja, kojima se životinje otkrivaju bilježenjem odjeka zvučnih signala u vodi. Podudaranje rezultata dviju neovisnih metoda podupire zaključak da se brojnost doista smanjila.
U dvjema od triju genetski analiziranih vrsta riba iz porodice Myctophidae tijekom praćenja smanjila se i genetska raznolikost. Promjene nisu bile jednake kod svih vrsta: kod jedne su se pokazatelji do 2023. vratili blizu početnih vrijednosti, dok treća nije pokazivala stalan trend. Smanjena genetska raznolikost može ograničiti sposobnost populacije da se prilagodi promjenama okoliša.
Iako takvo praćenje samo po sebi ne dokazuje izravnu uzročnu vezu, vremenski slijed i izostanak odgovarajućeg prirodnog objašnjenja upućuju na izlijevanje nafte i mjere sanacije. U blizini mjesta istjecanja u dubinu su ubrizgavana i kemijska sredstva za raspršivanje nafte, kako bi se nafta razbila u sitnije kapljice.
Posljedice nisu nužno završile uklanjanjem vidljivih mrlja. U ranijim istraživanjima, koja autori navode, spojevi povezani s naftom pronađeni su u jajima dubokomorskih riba i tkivu glavonožaca godinama nakon nesreće. Ostaci nataloženi na dnu mogu se ponovno podignuti u vodu i nastaviti kružiti hranidbenom mrežom.
Osim ugibanja i oštećenja u razvoju, onečišćenje može ometati i razmnožavanje. Autori razmatraju mogućnost da narušen njuh otežava pronalaženje partnera jedinkama koje u mraku dubokog mora žive daleko jedna od druge. Što je populacija manja, susreti mogu biti rjeđi, pa se njezin oporavak dodatno usporava.
Grabežljivci ostaju bez gustih nakupina plijena
Važna promjena nije samo manji prosječan broj životinja. Guste nakupine plijena, česte u uzorcima iz 2011., nakon pada gotovo su nestale. Velikim grabežljivcima takve su koncentracije potrebne kako bi hranjenjem nadoknadili energiju utrošenu na potragu i lov. Čak ni jednaka količina plijena raspoređena na mnogo većem prostoru nema istu prehrambenu vrijednost.
Manje životinja koje svakodnevno putuju između površine i dubine znači i slabiji prijenos ugljika tim putem. One ugljik unose hranjenjem blizu površine, a dio prenose u dubinu disanjem i izlučivanjem.
O industrijskim pritiscima na dubokomorske zajednice pisali smo i povodom pokusa rudarenja koji je poremetio mikrobni svijet. Dok je taj rad zabilježio promjene tijekom samog zahvata, praćenje Meksičkog zaljeva pokazuje koliko dugo smanjena brojnost životinja može potrajati nakon velikog onečišćenja.
Do posljednjih uzorkovanja 2023. nije zabilježen oporavak brojnosti proučavanih skupina. Autori smatraju da je dubokomorska zajednica prešla u dugotrajno osiromašeno stanje, ali još ne mogu odrediti koliko bi oporavak trajao ni hoće li biti potpun. Zatvaranje bušotine zaustavilo je istjecanje nafte; za životinje u dubini time nije završila katastrofa.
