Na prvi pogled današnja zgrada Roebuck Castlea u Dublinu izgleda kao građevina iz viktorijanskog doba. Istraživanje Sveučilišnog koledža u Dublinu pokazalo je, međutim, da se ispod žbuke i unutar današnjeg objekta još nalaze zidovi i drugi ostaci normanskog dvorca iz ranog 13. stoljeća.
Dvorac Roebuck dugo se smatrao izgubljenim. Povjesničari su vjerovali da je nestao tijekom kasnijih pregradnji, no analiza sačuvanih zidova i starih prikaza otkrila je da su graditelji novijih kuća srednjovjekovnu jezgru uglavnom zadržali i nastavili graditi oko nje.
Dvorac skriven ispod novije gradnje
Tadhg O’Keeffe sa Škole za arheologiju Sveučilišnog koledža u Dublinu prepoznao je dijelove starije građevine u današnjem objektu. Deblji zidovi, raspored prostorija i stražnje dvorište ne odgovaraju viktorijanskoj kući, ali se podudaraju s mogućim tlocrtom srednjovjekovnog dvorca.
Graditelji iz gruzijskog i viktorijanskog razdoblja nisu uklonili cijelu staru građevinu, nego su nove dijelove podigli oko nje. Tako je dio srednjovjekovne jezgre ostao sačuvan, iako je vanjski izgled objekta s vremenom potpuno promijenjen. Nalaze su predstavili u časopisu Archaeology Ireland, a istraživanje je opisao i Phys.org.
Tragovi u Berangerovim akvarelima
Roebuck je podignut ubrzo nakon normanskog osvajanja Irske 1169. godine. Tijekom srednjeg vijeka više je puta mijenjan, a prema povijesnim zapisima u njemu je živio i jedan od irskih lordova kancelara. Predaja navodi da je ondje 1689. boravio i Jakov II., svrgnuti kralj Engleske i Irske.
Do 18. stoljeća dvorac je već bio zapušten. Smatralo se da je poslije uklonjen, ali je umjetnik Gabriel Beranger oko 1765. godine naslikao njegove ostatke. Njegovi akvareli prikazuju oblik građevine i arhitektonske pojedinosti koje su istraživačima pomogle povezati stare prikaze s današnjim zidovima.
O’Keeffeovo tumačenje ne temelji se na jednom nalazu. Debljina zidova, položaj dvorišta, raspored prostorija i Berangerovi crteži zajedno stvaraju uvjerljiviju sliku povijesti dvorca nego bilo koji izvor zasebno. Sličan problem, kada kasnija gradnja zakrije starije tragove, arheolozi rješavaju i uz pomoć LiDAR-a, metode koja je već otkrila skrivene strukture na drugim lokalitetima.
Možda najstariji sačuvani objekt irskog sveučilišnog kampusa
Prema dosadašnjoj analizi, Roebuck bi mogao biti najstariji sačuvani objekt unutar kampusa nekog irskog sveučilišta. U južnom Dublinu mnogi su srednjovjekovni dvorci srušeni, a njihov je kamen iskorišten za gradnju novih kuća. Konačna procjena ipak ovisi o dodatnom proučavanju najstarijih dijelova objekta.
Otkriće pokazuje koliko se važni podaci o razvoju grada mogu sačuvati ispod kasnijih pročelja. Bez pažljive dokumentacije takvi slojevi lako ostanu neprepoznati tijekom obnove. U slučaju Roebucka, materijalni ostaci, povijesni zapisi i stari akvareli zajedno su vratili u javnost građevinu za koju se desetljećima vjerovalo da je nestala.
Priča o dublinskom dvorcu podsjeća da povijest nije uvijek vidljiva na površini. Ponekad je potrebno ukloniti tek sloj žbuke i usporediti nekoliko naizgled nepovezanih tragova da bi se otkrilo kako je jedan dio grada preživio stoljeća pregradnji.
