Dvije goleme padine u zapadnom Grenlandu polako se pomiču prema fjordovima, a njihov bi nagli odron mogao izazvati razorne tsunamije. Prema računalnim simulacijama, naglo urušavanje manje padine u fjord izazvalo bi val koji bi do naselja Ukkusissat stigao za samo šest minuta. Tsunami iz većega klizišta mogao bi pogoditi znatno šire područje, uključujući obale udaljene više od stotinu kilometara.
Padine se nalaze u sustavu fjordova Uummannaq i već ih prate grenlandske vlasti. Tim Marie Keiding iz Geološkog zavoda Danske i Grenlanda (GEUS), s kolegama iz Norveškog geotehničkog instituta, u radu objavljenom 28. listopada u časopisu Communications Earth & Environment povezao je mjerenja pomicanja stijena s modelima mogućih posljedica njihova urušavanja.
Četiristo milijuna kubičnih metara nestabilne stijene
Obujam nestabilne stijenske mase u fjordu Karrat autori procjenjuju na oko 400 milijuna kubičnih metara. Na manjoj padini u fjordu Kangerluarsuk pomiče se oko 30 milijuna kubičnih metara stijena. Za nju istraživači procjenjuju veću opasnost od urušavanja u bližoj budućnosti, ali vrijeme mogućeg odrona ostaje vrlo neizvjesno.
Područje je podrobnije istraženo nakon katastrofe 2017., kada je odron u Karratu izazvao tsunami koji je odnio četiri života. Novo istraživanje obrađuje druge nestabilne stijenske mase. Podatke o njihovu pomicanju pružili su terenski rad, satelitska radarska mjerenja iz razdoblja 2017. do 2022. te GPS mjerenja iz 2021. i 2022., navodi GEUS u objavi o istraživanju.
Klizište pokreće vodu, a oblik fjorda određuje posljedice
Za takav tsunami nije potreban podmorski potres. Velika masa stijena koja naglo uđe u more potisne vodu i stvori val. Dubina fjorda, oblik obale i položaj naselja zatim utječu na njegovo širenje i poplavljivanje kopna.
Valove u fjordu može pokrenuti i velika masa leda koja se odlomi s ledenjaka i padne u vodu. Upravo je odlamanje leda jedno od objašnjenja za luk nalik valu zabilježen na satelitskoj snimci fjorda Itilliarsuup Kangerlua, također u sustavu Uummannaq.
Za manju padinu istraživači su modelirali posljedice velikog odrona, bez predviđanja kada bi se on dogodio. U nepovoljnijem scenariju more bi u Ukkusissatu dosegnulo visinu od tri do sedam metara iznad uobičajene razine. Šest minuta do dolaska prvog vala ostavlja vrlo malo vremena za upozorenje i povlačenje s obale.
Zagrijavanje povećava potrebu za nadzorom
Autori nestabilnost povezuju s vjerojatnim slabljenjem permafrosta, trajno smrznutog tla i stijena, uz povlačenje ledenjaka. Otapanje leda u pukotinama može oslabiti stijensku masu, ali lokalnu ulogu tih procesa treba dodatno istražiti.
GEUS navodi da grenlandske službe već istražuju i nadziru padine koje bi mogle ugroziti stanovništvo. Mjerenja njihova pomicanja i simulacije širenja valova služe procjeni ugroženih obala i pripremi mjera zaštite, osobito ondje gdje bi vrijeme za reakciju bilo najkraće.
