Međunarodni tim astronoma, koristeći NASA-in satelit za istraživanje tranzitnih egzoplaneta (TESS), promatrao je erupciju Nove Vulpeculae 2021. Rezultati ove promatračke kampanje, objavljeni 8. studenoga, pružaju ključne uvide u neobične značajke ove klasične nove, ističući njeno složeno ponašanje promjenjivosti.
Klasična nova je vrsta zvijezde koja iznenada postaje svjetlija, a potom se postepeno vraća u prvobitno stanje. Ovaj proces može trajati nekoliko mjeseci i rezultat je akrecijskog procesa u tijesnom binarnom sustavu, koji uključuje bijelog patuljka (WD) i njegovog pratioca.
Nova Vulpeculae 2021
Iako se kod tipičnih klasičnih novi primjećuje brz porast svjetline do vrhunca, nakon čega slijedi postepeni pad, Nova Vulpeculae 2021 pokazuje složenije obrasce ponašanja. Ova nova, poznata i kao V606 Vul, uočena je 16. srpnja 2021., devet dana prije početka TESS promatranja. Tim astronoma predvođen Kirillom Sokolovskim s University of Illinois at Urbana-Champaign pokrenuo je detaljnu istragu ove nove koristeći TESS.
“Istraživanjem V606 Vul pomoću TESS fotometrije, uspjeli smo detaljno karakterizirati varijabilnost nove,” istaknuli su autori u svom znanstvenom radu.
TESS promatranja obuhvatila su prvi od dva primarna vrhunca svjetline nakon erupcije V606 Vul. Analiza je pokazala da je nova dostigla najveću vizualnu magnitudu tijekom drugog vrhunca, 64 dana nakon erupcije. Tim je uočio periodične varijacije u svjetlosti s periodom od otprilike 3,06 sati, koje su prisutne izuzevši trenutke kada je nova bila blizu vrhunca svjetline. Identificirani su i mini-bljesak s amplitudama do 0,5 mag, koji se javljaju nasumično.
Periodične varijacije
Zanimljivo je da su periodične varijacije nestale kada je nova dosegla svoj vrhunac svjetline, što upućuje na moguću azimutalnu asimetriju fotosfere koja obuhvaća binarni sustav. Ipak, autori ne isključuju i druge moguće objašnjenja.
Autori rada naglašavaju da je ovo prvi put da se TESS fotometrija koristi za istraživanje erupcija novi, ističući dva glavna doprinosa TESS-a u ovom području: izuzetno visoka fotometrijska preciznost omogućava detektiranje vrlo slabih varijacija svjetline, a sposobnost kontinuiranog promatranja iz svemira omogućuje proučavanje varijabilnosti na vremenskoj skali od 12 do 24 sata, što je teško postići s promatranjima s površine Zemlje.
Ovo istraživanje otvara nove mogućnosti za razumijevanje složenih fenomena koji se odvijaju u svemiru, a posebno u kontekstu dinamike novih zvijezda.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
