NASA je objavila preliminarno znanstveno izvješće misije Artemis II, s fotografijama, crtežima i opisima koje su astronauti prikupili tijekom travanjskog preleta Mjeseca. Među nalazima su potvrđeni bljeskovi udara na tamnoj površini, suptilne razlike u bojama stijena i prizori reljefa pod osvjetljenjem kakvo buduće posade očekuje u blizini južnog pola.
Nova objava podataka od 7. listopada znanstvenicima i javnosti omogućuje pristup snimkama i zapisima posade. Reid Wiseman, Victor Glover, Christina Koch i Jeremy Hansen tijekom preleta približno su sedam sati naizmjence promatrali Mjesec kroz prozore Oriona. Njihove opservacije sada se mogu uspoređivati s podacima robotskih letjelica.
Izvješće je preliminarno: donosi prvi pregled prikupljene građe i njezina znanstvenog značenja, dok se pojedine pojave i dalje analiziraju. Uz fotografije su dostupni snimljeni opisi i bilješke o pojedinostima koje su astronauti mogli razabrati.
Pet bljeskova na tamnoj strani
Tijekom prolaska iza Mjeseca posada je vidjela vrlo slabe, kratke bljeskove. Znanstveni tim provjerio je opažanja i isključio druge moguće izvore, poput kozmičkih zraka ili odraza na letjelici. U NASA-inu novom sažetku rezultata navodi se pet potvrđenih bljeskova nastalih udarima kamenih tijela u Mjesečevu površinu.
Astronauti su ih promatrali s udaljenosti od približno 74.000 kilometara. Prema procjeni izvedenoj iz sjaja bljeskova, tijela koja su ih izazvala bila su široka najviše oko pet centimetara. Mala veličina ne znači slab udar: pri velikoj brzini oslobađa se dovoljno energije da se kratkotrajni sjaj može vidjeti iz svemira.
Mjesec nema gustu atmosferu u kojoj bi takva tijela usporila i izgorjela kao mnogi meteori na Zemlji. Izravno udaraju u površinu. Opservacije udaljene strane pružaju rijetke podatke za procjenu učestalosti malih udara, što je važno za zaštitu budućih lunarnih postaja i opreme.
Uvjeti za promatranje bili su osobito povoljni jer je Mjesec posadi zaklonio Sunce. Potpuna pomrčina iz njihova je položaja trajala 54 minute. Bez izravnog Sunčeva sjaja lakše su razabirali i blijede pojave na tamnoj površini.
Mjesec nije samo siv
Posada je opisivala nijanse sive, crne, smeđe, bijele, plave i zelene boje. Te razlike mogu upućivati na sastav površine. NASA navodi da plavi tonovi mogu biti povezani s vulkanskim stijenama bogatima titanijem, smeđi s različitim udjelima željeza, a zeleni sa staklom nastalim u drevnim erupcijama ili udarima.
Boja viđena kroz prozor ipak nije samostalna kemijska analiza. Na izgled površine utječu kut Sunčeva svjetla, položaj promatrača, kontrast i sjene. Znanstvenici uspoređuju opise astronauta i fotografije ručnih kamera s podacima orbitera Lunar Reconnaissance Orbiter kako bi bolje razlikovali promjene u osvjetljenju od stvarnih geoloških obilježja.
To će biti važno kada astronauti budu istraživali područja blizu Mjesečeva južnog pola. Ondje Sunce ostaje nisko nad obzorom, pa reljef može izgledati drukčije ovisno o smjeru pogleda. Prepoznavanje stijena i dokumentiranje nalaza morat će uzeti u obzir te uvjete.
Duge sjene otkrivaju reljef
Poseban zadatak bilo je promatranje terminatora, granice između dana i noći. Na toj granici Sunčeve zrake padaju pod malim kutom i stvaraju duge sjene, zbog čega se rubovi kratera i uzvisine jasno ističu.
Sunčeve zrake i u južnim polarnim područjima padaju pod malim kutom, pa ove opservacije pomažu proučiti tamošnje uvjete osvjetljenja. Posada je mogla pratiti kako dijelovi krajolika prelaze iz svjetla u tamu te opisivati izolirane osvijetljene uzvisine okružene sjenom. Zapisi mogu pomoći pri izboru kamera za buduće misije, njihovu usmjeravanju i određivanju potrebne razine detalja.
Tijekom pomrčine astronauti su promatrali i Sunčevu koronu, razrijeđenu vanjsku atmosferu Sunca, čiji se slabiji sjaj obično gubi uz sjaj Sunčeva diska. Mjesec im je gotovo sat vremena zaklanjao disk, pružajući priliku da prate oblik i promjene u koroni. Vidjeli su i zodijačku svjetlost, koja nastaje raspršivanjem Sunčeva svjetla na međuplanetarnoj prašini.
Snimke kao priprema za povratak na površinu
Travanjsku misiju Artemis II pratili su prizori koji su privukli veliku pozornost javnosti. Listopadska objava stavlja ih u drukčiji okvir: uz pojedinu fotografiju sada se mogu proučiti opis posade, bilješke i znanstvena pitanja zbog kojih je snimljena.
Ta građa omogućuje usporedbu instrumentalnih podataka s načinom na koji ljudi vide i opisuju površinu iz različitih položaja i pri različitom osvjetljenju. Iz tih će usporedbi znanstveni timovi razvijati postupke za dokumentiranje terena, geološke opservacije i procjenu rizika tijekom budućih boravaka na Mjesecu.
