Reid Wiseman pratio je na zaslonu udaljenost od Zemlje i čekao da se broj napokon počne smanjivati. Zapovjednik misije Artemis II očekivao je da je Orion već dosegnuo najudaljeniju točku putovanja, ali broj je nastavio rasti. Na trenutak je pomislio da su otišli predaleko i da se nikad neće vratiti kući.
Taj je trenutak opisao publici festivala Starmus VIII na Tenerifima, nekoliko mjeseci nakon travanjskog leta oko Mjeseca. Dok su se ostali članovi posade bavili promatranjima i izvještavanjem, on je pratio zaslon i čekao znak da se letjelica približava Zemlji.
Wiseman je u obraćanju publici na Starmusu ispričao da mu je kontrola misije prethodno navela najveću očekivanu udaljenost od 219.667 nautičkih milja. Kada je na zaslonu ugledao upravo taj broj, očekivao je da će sljedeći biti manji za jednu milju. Umjesto toga, nekoliko minuta poslije pojavilo se 219.668.
Broj se još jednom povećao
Prva ga je promjena začudila. Nakon otprilike još tri minute prikaz je, prema njegovu sjećanju, dosegnuo 219.669 nautičkih milja. Tada je osjetio pravi strah: pomislio je da je letjelica prešla granicu nakon koje više nema povratka.
U tom je trenutku pomislio: “Nikad se nećemo vratiti kući.” Svoju je zabrinutost opisao kao kratku, ali vrlo stvarnu. Nije je dijelio s ostalim članovima posade, koji su tada imali druge zadatke.
Victor Glover i Christina Koch bili su uz prozor i promatrali Mjesec, a Jeremy Hansen slao je izvještaje kontroli misije. Wiseman je čekao da se promijeni broj na zaslonu. Kada se udaljenost napokon smanjila na 219.668 nautičkih milja, rekao je da se vraćaju kući. Posada je odgovorila radosnim uzvikom.
Najdalje što su ljudi dosad putovali
Prelet se dogodio 6. travnja, šestog dana misije. Prema NASA-inu službenom zapisu leta, Orion je dosegnuo najveću udaljenost od približno 406.771 kilometra od Zemlje. Time je četvero astronauta nadmašilo rekord koji je od 1970. držala posada Apolla 13.
Najbliže Mjesecu prošli su na visini od približno 6.545 kilometara iznad površine. Dvije minute poslije dosegnuli su najveću udaljenost od Zemlje. Ta dva trenutka nisu ista: tijekom obilaska Mjeseca letjelica mijenja položaj u odnosu na oba nebeska tijela.
Prolazak iza Mjeseca uključivao je i unaprijed planirani prekid veze sa Zemljom od oko 40 minuta. Za to vrijeme astronauti su nastavili promatranja i snimanja. Nakon što je Orion izašao s druge strane, ponovno su uspostavili vezu s kontrolom misije.
Dok je on pratio udaljenost, posada je prikupljala podatke
Astronauti su tijekom približno sedmosatnog promatranja Mjeseca fotografirali kratere, stare tokove lave i pukotine te opisivali boje i teksturu površine. Zabilježili su zalazak i izlazak Zemlje iza Mjesečeva obzora, kao i pomrčinu Sunca iz svojega položaja. Ta su opažanja poslije ušla u NASA-ino preliminarno znanstveno izvješće.
Za siguran završetak putovanja Wiseman je posebno zahvalio inženjerima i timovima kontrole leta na Zemlji. U razgovoru za časopis The Week Junior Science+Nature istaknuo je njihov rad na pripremi letjelice i praćenju misije. Njima je pripisao zasluge za povratak četveročlane posade nakon gotovo desetodnevnog putovanja.
