Signal koji je NASA-in Viking 2 zabilježio 1976. mogao bi biti trag potresa iz područja Marsa koje je bilo aktivno i desetljećima poslije. Nova analiza starih mjerenja, uspoređenih s podacima misije InSight, daje drukčiji smisao zapisu čije podrijetlo gotovo pola stoljeća nije bilo razjašnjeno.
Najzanimljiviji je događaj zabilježen 80. marsovskog dana nakon slijetanja. Ako je riječ o obližnjem potresu, njegov bi izvor mogao pripadati širokom području sjevernih nizina s kojim se povezuje i velik broj kasnijih InSightovih signala. Međutim, sačuvani podaci dopuštaju i drukčija tumačenja.
Seizmometar je slušao i vjetar
Viking 2 sletio je na Mars 3. rujna 1976., u područje Utopia Planitia. Njegov je lander nosio kamere, meteorološke instrumente, opremu za analizu tla i seizmometar. Misija je trebala istražiti površinu i provjeriti postoje li znakovi života, ali i prikupiti podatke o unutrašnjosti planeta.
Seizmometar nije bio postavljen izravno na tlo. Ostao je na landeru, pa je bilježio i vibracije koje je na konstrukciji izazivao vjetar. Na blizanačkoj misiji Viking 1 senzor se nije pravilno oslobodio, što je dodatno ograničilo prve pokušaje seizmičkog istraživanja Marsa.
U Vikingovim zapisima izdvojena su dva neobična događaja, 53. i 80. sola. Sol je marsovski dan, nešto dulji od zemaljskoga. Dugo nije bilo dovoljno podataka da se uvjerljivo razdvoje mogući potresi od smetnji. Tišina u tako ograničenom zapisu nije sama po sebi dokaz da se Marsovo tlo nije treslo.
InSight je pružio usporedbu koja je nedostajala
Misija InSight, koja je na Marsu radila od 2018. do 2022., postavila je seizmometar na površinu i zaštitila ga od vjetra i temperaturnih promjena. Zabilježila je više od 1.300 seizmičkih događaja i omogućila znatno detaljnije proučavanje vibracija tla nego u vrijeme Vikinga.
Wanbo Xiao i suradnici u radu objavljenom u časopisu AGU Advances rekonstruirali su kako je Vikingov instrument mjerio, obrađivao i sažimao podatke. To je važno jer na Zemlju nije slao cjelovit zapis svakog titraja. Dio informacija bio je izgubljen ili izmijenjen već pri obradi.
Usporedba je pokazala da je sustav bolje bilježio vibracije viših frekvencija, dok je bio slabo osjetljiv na niže frekvencije karakteristične za mnoge potrese koje je poslije otkrio InSight. Razlike u zapisima dviju misija mogu se objasniti i osjetljivošću instrumenata, bez pretpostavke da se aktivnost Marsa promijenila.
Jedan zapis, nekoliko mogućih izvora
Događaj sa 80. sola bolji je kandidat za seizmički signal od onoga sa 53. sola. Zabilježen je rano ujutro, kada su uvjeti obično mirniji, a jasnije se izdvaja iz pozadinskih smetnji. Ipak, za sam trenutak događaja nema istodobnog mjerenja vjetra koje bi uklonilo svaku dvojbu.
Prihvatimo li prvotno tumačenje dolazaka valova, signal bi odgovarao izvoru u sjevernim nizinama. Ondje se smješta i mogući izvor velikog broja sezonskih potresa zabilježenih InSightom. Takva bi veza upućivala na aktivnost istoga šireg područja u dva vrlo udaljena razdoblja opservacija.
No drukčija identifikacija prvog vala pomaknula bi izvor mnogo dalje od landera. Autori razmatraju udaljeni tektonski potres, a ne isključuju ni udar meteoroida. Moguća povezanost sa sjevernim nizinama zato ostaje tumačenje koje treba provjeravati, a ne precizno utvrđen epicentar.
Ovo istraživanje razlikuje se i od nalaza o aktivnom rasjedu u sustavu Valles Marineris. Ovdje znanstvenici pokušavaju protumačiti pojedinačni povijesni zapis. Nova mjerenja s drugih dijelova Marsa pomogla bi utvrditi koliko se seizmički signali razlikuju među područjima i koliko se pouzdano stari Vikingov događaj može uklopiti u današnju sliku planeta.
