Kada noću usmjerimo pogled prema zvjezdanom nebu, svaka vidljiva zvijezda dio je Mliječne Staze, spiralne galaksije koju nazivamo našim domom. U njezinom obuhvatu nalaze se svi izvanzemaljski planeti koje su ljudi do sada otkrili, kao i milijarde drugih za koje se pretpostavlja da egzistiraju unutar galaksije. U noći bez mjesečine, gusto zvjezdano polje Mliječne Staze proteže se nebom poput svjetlucave vrpce. Pod idealnim uvjetima, daleko od svjetlosnog onečišćenja, ovaj dio Mliječne staze postaje toliko živopisna da je moguće uočiti tamne oblake prašine i plina koji prikrivaju svjetlost zvijezda. Ti oblici prašine toliko su izražajni da su ih Aboridžini Australije interpretirali kao siluete emua.
Naša galaktička adresa samo je jedna u moru trilijuna galaksija koje krase svemir. Astronomi ih sa zanosom proučavaju gotovo stoljeće, otkako je Edwin Hubble demistificirao da je Andromeda, naša susjedna galaksija, zapravo neovisna galaktička entiteta, a ne samo još jedna maglica u našem noćnom nebu. Unatoč tome, tajne Mliječne Staze i njezino mjesto u svemirskom mozaiku još uvijek su predmet intenzivnog istraživanja.
Evo nekoliko zanimljivih i neobičnih činjenica te pitanja o 13,6 milijardi godina starom svemirskom fenomenu u kojem obitavamo. (Pogledajte i ovaj članak).
Mliječna staza je (uglavnom) ravna
Prosječna širina naše galaksije iznosi stotinu tisuća svjetlosnih godina, dok je njezina debljina tek tisuću svjetlosnih godina. Unutar ovog spljoštenog (iako blago iskrivljenog) diska, Sunčev sustav nalazi se unutar zakrivljenog rukavca plina i prašine, smještajući nas otprilike 26,000 svjetlosnih godina od turbulentnog središta galaksije. Gusta koncentracija prašine i zvijezda okružuje središte galaksije, stvarajući dojam kreme na palačinki.
Zemlja ima 18 galaktičkih godina
Putujući kroz međuzvjezdani prostor brzinom od oko 800,000 kilometara na sat, Sunčevom sustavu treba oko 250 milijuna godina da obiđe Mliječnu Stazu. Posljednji put kada je naš planet, star 4,5 milijardi godina, bio na istom mjestu, kontinenti su bili totalno drugačiji, dinosauri su bili u usponu, sisavci se još nisu razvili, a događalo se takozvano Masovno izumiranje.
U središtu galaksije nalazi se monstruozna Crna rupa
Supermasivna crna rupa po imenu Sagittarius A* teži više od četiri milijuna puta više od Sunca. Iako je nikada nismo izravno vidjeli (imamo sliku vrućeg plina koji kruži oko nje), sakrivena iza gustih oblaka prašine i plina, astronomi su proučavajući orbite zvijezda i oblaka plina u njezinoj blizini uspjeli zaključiti masu ovog kozmičkog diva. Pretpostavlja se da supermasivne crne rupe čine središte većine galaksija, a neke od njih toliko su pohlepne da gutaju obližnju materiju, izbacujući mlazove snažnog zračenja vidljivog s udaljenosti od milijuna svjetlosnih godina.
Mliječna Staza Neće Trajati Vječno
Za otprilike četiri milijarde godina, Mliječna Staza sudarit će se s Andromedom, svojom najbližom susjednom galaksijom. Dvije spiralne galaksije trenutno se kreću jedna prema drugoj brzinom od 400,000 km na sat. Kada dođe do sudara, neće biti toliko katastrofično kako se može pretpostaviti – Zemlja će vjerojatno ostati netaknuta, a malo zvijezda će biti uništeno. Umjesto toga, novoformirana megagalaksija ponudit će noćni pogled na nebo ispunjeno spektakularnim mješavinama zvijezda i svjetlosnih tokova, neusporedivo s ičim što danas možemo vidjeti.
Naše sunce je jedna zvijezda među stotinama milijardi
U Mliječnoj Stazi nalazi se stotinu milijardi zvijezda. Ili je to 300 milijardi? Ili 400 milijardi? Točan broj zvijezda unutar naše galaksije još uvijek je nepoznat. Mnoge od njih su slabe, male mase teško detektibilne na ogromnim kozmičkim udaljenostima, a tu su i masivni oblaci koji prikrivaju skup zvijezda najbližih Sagittarius A*. Astronomi su procijenili ukupan broj zvijezda temeljem mase i sjaja Mliječne Staze, no preciznije brojke i dalje izmiču.
Okružuje nas tamni halo
Mliječna Staza uronjena je u skupinu tamne materije koja je znatno veća i masivnija od same galaksije. Krajem 1960-ih, astronomkinja Vera Rubin zaključila je o postojanju ovih nevidljivih haloa oko galaksija kada je primijetila da zvijezde blizu ruba Andromede kruže oko središta galaksije brzinama koje bi ih trebale odbaciti u svemir. Međutim, to se nije dogodilo, što ukazuje na postojanje neke vrste kozmičkog ljepila koje sve drži na okupu. Danas znamo da je to tamna tvar.
Družimo se s drevnim zvijezdama
Mliječna Staza okružena je s više od 150 drevnih skupina zvijezda, neke od kojih su među najstarijima u svemiru. Poznate kao kuglasti skupovi, ove prastare zvjezdane zajednice žive u halo Mliječne Staze i orbitiraju oko njezinog središta. Svaki je prepun stotina tisuća zvijezda. Uz Mliječnu Stazu nalaze se i deseci satelitskih galaksija; većina ih je teško vidljiva, no Mali i Veliki Magellanov Oblak svake noći sjaje na južnom nebu.
Mliječna staza: Otok u kozmičkoj rijeci zvijezda
Mliječna Staza se predstavlja kao astronomska sila koja asimilira galaksije koje joj se približe previše. Istraživanjima rubova naše galaksije, astronomi su identificirali više od dvadeset suptilnih tokova zvijezda, tragova nekadašnjih galaksija. Ovi zvjezdani tokovi, rezultat gravitacijske dominacije Mliječne Staze nad slabijim galaksijama, svjedoče o njezinoj moći da transformira svoje kozmičko okruženje.
Energetske emisije iz srca galaksije
Centar Mliječne Staze izvor je impresivnih mjehura sastavljenih od ekstremno vrućeg plina i čestica, protežući se znatno iznad i ispod galaktičke ravnine. Ovi tako zvani Fermijevi mjehurići, otkriveni 2010. godine, izbijaju iz galaktičkog središta pod utjecajem snažnih vjetrova koji pušu brzinom od dva milijuna milja na sat. Iako njihovo precizno podrijetlo ostaje predmetom znanstvene znatiželje, postoji teorija da su povezani s intenzivnim procesima smrti i stvaranja zvijezda u blizini Sagittariusa A*.
Migracija plinskih oblaka izvan galaktičke jezgre
Zahvaljujući promatranjima Green Bank Teleskopa, otkriveno je da preko stotinu oblaka vodikovog plina napušta galaktičko središte, ubrzavajući do nevjerojatnih 1.190,000 kilometara na sat. Ova pojava pruža uvid u dinamičke procese unutar Mliječne Staze, posebice u one koji dovode do formiranja masivnih Fermijevih mjehurića. Ovi bježeći oblaci mogu poslužiti kao ključni pokazatelji aktivnosti unutar galaktičke jezgre, omogućujući astronomima dublje razumijevanje složenih mehanizama koji upravljaju našom galaksijom.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
