Teleskop TESS zabilježio je kod zvijezde Tabby zatamnjenje koje se bitno razlikuje od neobičnih padova sjaja po kojima je postala poznata. Trajalo je oko 21 sat, bilo glatko i gotovo savršeno simetrično, što upućuje na prolazak velikog objekta, možda golemog planeta ili smeđeg patuljka.
Ako se kandidat potvrdi, njegova bi gravitacija mogla objasniti dio dugogodišnje zagonetke: zašto se u blizini zvijezde Tabby povremeno pojavljuju kometi i prašina koji joj zaklanjaju svjetlost.
TESS je uhvatio zatamnjenje drukčije od svih prije
Zvijezda Tabby, službeno KIC 8462852, privukla je pozornost astronomskog svijeta još u Keplerovim podacima. Između 2009. i 2013. njezin je sjaj nekoliko puta naglo pao, bez jasnog ritma i u vrlo različitim oblicima. Najdublje zatamnjenje dosegnulo je približno 22 posto.
Upravo je ta neobičnost potaknula niz priča o mogućim izvanzemaljskim megastrukturama. No kasnija opažanja na različitim valnim duljinama pokazala su da zatamnjenja mnogo bolje odgovaraju sitnoj prašini nego velikim čvrstim objektima oko zvijezde.
Novi signal, pronađen u podacima TESS-a od 3. rujna 2019., izgleda sasvim drukčije. Sjaj zvijezde Tabby pao je za oko 1,1 posto, a zatamnjenje je imalo zaobljen i simetričan oblik kakav astronomi očekuju kada planet prođe ispred zvijezde.
Istraživači su provjerili može li taj događaj biti posljedica oblaka prašine, krhotina ili skupine egzokometa. Takvi modeli nisu dobro odgovarali opažanjima ili su zahtijevali fizikalno teško objašnjive uvjete. Najbolje objašnjenje zasad je veliki pratitelj koji kruži oko zvijezde Tabby.
Planet možda ne zaklanja zvijezdu, ali može pokrenuti komete
To ne znači da bi pronađeni kandidat sam objasnio sva ranija, kaotična zatamnjenja. Ona i dalje najviše odgovaraju prašini koju ostavljaju kometi ili fragmenti većih tijela dok prolaze vrlo blizu zvijezde.
No masivan egzoplanet na udaljenijoj orbiti mogao bi dugoročno mijenjati njihove putanje. Njegova gravitacija mogla bi dio kometa i krhotina skrenuti prema unutarnjem dijelu sustava, gdje se približavaju zvijezdi, raspadaju i stvaraju prašnjave oblake.
Takav bi scenarij povezao dva dosad odvojena problema. Veliki objekt objasnio bi uredan tranzit koji je zabilježio TESS, dok bi kometi i prašina objasnili nepredvidiva zatamnjenja zbog kojih je zvijezda Tabby godinama bila jedna od najneobičnijih zvijezda u Keplerovu katalogu.
Drugim riječima, kandidat ne bi bio izravni uzrok poznatih padova sjaja, nego mogući gravitacijski pokretač nereda u sustavu.
Kandidat je golem, ali još nije potvrđen
Kombinacija TESS-ovih mjerenja, Keplerovih podataka i mjerenja radijalne brzine sugerira objekt mase oko 9,4 Jupiterove mase i polumjera približno 1,7 Jupiterova polumjera. To ga smješta na granicu između vrlo masivnog planeta i smeđeg patuljka.
Prema analizi, objekt bi mogao kružiti na prosječnoj udaljenosti od oko 2,35 astronomskih jedinica od zvijezde Tabby, dakle više nego dvostruko dalje nego što je Zemlja od Sunca. Istraživači su izdvojili pet mogućih orbitalnih razdoblja, od približno 1030 do 1368 dana.
Ipak, ovo još nije otkriveni planet, nego ozbiljan kandidat. Signal koji upućuje na njegovu masu ima statističku značajnost od 2,3 sigma, što je dovoljno za zanimljiv trag, ali nije dovoljno za sigurnu potvrdu. Mjerenja dodatno otežava brza rotacija zvijezde Tabby, zbog koje je njezino sitno gravitacijsko pomicanje teško precizno izmjeriti.
Ako buduća mjerenja radijalne brzine ili astrometrijski podaci misije Gaia potvrde veliki pratitelj, priča o zvijezdi Tabby dobit će prirodnije i konkretnije objašnjenje. Ne bi riješio svaku pojedinost njezinih zatamnjenja, ali bi mogao objasniti zašto se oko nje uopće pojavljuje materijal koji ih stvara.