Maglica N44, koju je snimio svemirski teleskop Hubble, nalazi se u Velikom Magellanovu oblaku. U njezinu se središtu nalazi golema šupljina široka približno 210, a duga 140 svjetlosnih godina. Okružuje je gusti omotač plina i prašine.
NASA je 3. rujna 2026. objavila novu snimku te maglice. N44 je udaljena oko 160.000 svjetlosnih godina od Zemlje, a nalazi se u najvećoj satelitskoj galaksiji Mliječne staze. Blizina Velikog Magellanova oblaka omogućuje astronomima da razaznaju pojedinačne zvijezde i proučavaju područja u kojima nastaju nove zvjezdane generacije.
U tom su galaktičkom susjedstvu astronomi ranije pronašli i zvijezde iznimno siromašne teškim elementima, čiji kemijski sastav čuva tragove ranog razvoja svemira. N44 pruža drukčiji pogled na istu galaksiju: pokazuje kako masivne zvijezde mijenjaju svoju okolinu.
Kako je nastala velika šupljina
Središnja šupljina u maglici N44 nije nastala slučajno. U njezinu se središtu nalaze masivne zvijezde koje izbacuju snažne zvjezdane vjetrove. Ti su vjetrovi tijekom milijuna godina potiskivali plin iz područja u kojem su zvijezde nastale. Dio masivnih zvijezda u međuvremenu je završio život eksplozijama supernova, što je dodatno proširilo i oblikovalo središnju šupljinu.
Plin koji su zvijezde potisnule nije nestao. Pod pritiskom se skupio u gusti omotač oko šupljine, a u takvim se područjima mogu stvarati nove zvijezde. U N44 astronomi tako mogu pratiti slijed procesa od hladnih oblaka plina do vrlo mladih zvijezda, u čijim se središtima tek pokreće fuzija vodika.
Hubble je zabilježio gotovo pola milijuna zvijezda
Promatranje N44 nije bilo usmjereno samo na dobivanje dojmljive fotografije. Hubble je u tom području razlučio gotovo pola milijuna zvijezda, među njima i objekte koji ne pripadaju središnjem skupu, nego se nalaze u prednjem planu ili u pozadini.
U uzorku je gotovo 30.000 zvijezda koje se još nalaze u fazi prije glavnog niza. To su vrlo mladi objekti u kojima fuzija vodika u helij još nije postala glavni izvor energije. Njihova svojstva pomažu astronomima procijeniti koliko traje urušavanje i zagrijavanje oblaka plina prije nego što se zvijezda ustali u dugotrajnijoj fazi života.
Na snimci se vide i manje plinske strukture
Ultraljubičasto zračenje masivnih zvijezda osvjetljava omotač oko središnje šupljine. Na fotografiji se vide i tamne trake prašine te zvjezdani skupovi različite starosti, što otkriva da se u kompleksu N44 zvijezde ne stvaraju u jednom jedinom razdoblju.
Jedna od istaknutih struktura je N44F, smještena blizu gornjeg desnog ruba snimke. Oblikovao ju je zvjezdani vjetar jedne vruće i masivne zvijezde. Zračenje i čestice koje ta zvijezda izbacuje potisnuli su okolni plin i u njemu oblikovali stupove prašine.
Širi kompleks N44 među prvim je takvim strukturama koje je astronom Karl Henize katalogizirao 1950-ih. Hubbleova osjetljivost i visoka rezolucija omogućuju da se u toj zbijenoj regiji razluče i slabi objekti, uključujući zvijezde male mase. Ista je sposobnost bila važna i u ranijem Hubbleovu istraživanju skrivenih bijelih patuljaka.
Prozor u uvjete ranog svemira
Veliki Magellanov oblak sadrži manje elemenata težih od helija nego Mliječna staza. Takvo kemijsko okruženje astronomima omogućuje usporedbu današnjeg nastanka zvijezda s uvjetima koji su po količini teških elemenata bili bliži ranom svemiru.
Snimka N44 donosi više od prikaza udaljene maglice. Na njoj se istodobno vide posljedice života masivnih zvijezda, širenje plina kroz galaksiju i mjesta na kojima iz tog materijala nastaju nove zvijezde.
