Znanstvenici s Harvarda tvrde da bi NLO-i i drevne civilizacije mogli biti skriveni duboko ispod Zemljine površine

Znanstvenici s Harvarda potaknuli su novu raspravu o podrijetlu neidentificiranih anomalnih fenomena (UAP), predlažući da bi drevne, visoko razvijene civilizacije – ili čak neljudski entiteti – mogli tajno živjeti ispod Zemljine površine ili u njezinim oceanima. Kao netko tko je već prije više od deset godina pisao o NLO fenomenima, kad su još uvijek smatrani teorijama zavjere, i kao netko tko aktivno istražuje drevne civilizacije, smatram da je ovo istraživanje više nego dobrodošlo. I u nastavku ću vam reći zašto smatram da ovaj novi znanstveni rad, koliko god kontroverzan i čudan bio, ima smisla za znanost i naše razumijevanje, ili barem pokušaj razumijevanja, raznoraznih pojava.

Nova paradigma u istraživanju UAP-a

Znanost se razvija, a u posljednjih nekoliko godina dogodila se ključna promjena u istraživanju UAP-a. Teme koje su prije bile rezervirane za izvanzemaljske posjetitelje, robotske sonde ili vojne eksperimente sada su dio ozbiljnih znanstvenih rasprava. U radu objavljenom u lipnju 2024. u časopisu Philosophy and Cosmology, trojica znanstvenika s Harvarda i Sveučilišta Montana iznijeli su radikalnu teoriju: što ako UAP-i nemaju veze s vanjskim svemirom, već su duboko povezani sa samom Zemljom?

Ovaj znanstveni rad postavlja intrigantnu teoriju. Znanstvenici predlažu da UAP-i mogu biti povezani s drevnim ljudskim civilizacijama, inteligentnim neljudskim vrstama ili čak budućim ljudima koji su tisućljećima uspjeli ostati skriveni.

Tko – ili što – se skriva?

Sadržaj ovog rada izazvao je različite reakcije. Autori sugeriraju da bi entiteti povezani s UAP-ima mogli biti izrazito napredni oblici života koji su evoluirali neovisno o čovječanstvu. Prema njihovoj teoriji, neki UAP-i mogu uključivati inteligentna vrlo drevna bića (stara milijune godina) ili druga bića koja su preživjela masovna izumiranja i odlučila ostati skrivena duboko ispod površine Zemlje ili u oceanima. Znanstvenici također razmatraju mogućnost da ove letjelice upravljaju ljudi iz budućnosti, koristeći napredne tehnologije za proučavanje prošlosti bez narušavanja vremenskih tokova. Ideja o budućim ljudima kao pilotima UAP-a već je bila predmet brojnih rasprava među istraživačima i autorima, što ovoj hipotezi daje dodatnu vjerodostojnost.

Posebno zanimljiv dio ovog istraživanja odnosi se na neidentificirane podvodne objekte, budući da su mnogi UAP-i opaženi iznad velikih vodenih površina, a neki od njih, čini se, potječu iz mora ili tamo završavaju. U još hrabrijem potezu, autori razmatraju hipotezu da bi “kriptoterestrijalci ili Cryptoterrestrials” mogli biti oblik “zemaljskih anđela”, što teološke koncepte uvodi u znanstveni diskurs.

Reakcije – i skepticizam – nisu izostali

Očekivano, objava ovog istraživanja izazvala je snažne reakcije, od uzbuđenja do skeptičnosti. Suautor Brendan Case, teolog s Harvarda, bio je oprezan u komunikaciji s medijima, izjavljujući da je javna reakcija bila preplavljujuća. Međutim, antropolog Michael Paul Masters sa Sveučilišta Montana bio je otvoreniji u svojim izjavama, naglašavajući važnost istraživanja nekonvencionalnih ideja.

„Cilj je potaknuti razmišljanje i razgovor. Pružamo nove načine razmišljanja o UAP-ima, i bilo da se ljudi slažu s nama ili ne, uspjeli smo potaknuti raspravu o ovoj temi,“ izjavio je Masters.

Zašto baš sada?

Vrijeme objave ovog rada ne može biti značajnije. Da je ova teorija objavljena prije desetak godina, naišla bi na ogromnu kritiku, a karijere istraživača bile bi ugrožene. No, danas su ljudi puno otvoreniji prema ovakvim temama, a ne nužno na konspirativan način. U posljednjih nekoliko godina, viđenja UAP-a dobila su široku medijsku pažnju, a akademici poput profesora Avija Loeba vode istraživanja na ovom polju, povezujući pitanja o UAP-ima s ozbiljnim znanstvenim istraživanjima.

Dodatno, 2023. godine američki Kongres održao je saslušanja na kojima su piloti mornarice opisivali susrete s objektima koji prkose zakonima fizike. Taj događaj izazvao je veliku medijsku pažnju, a kao rezultat toga, vlada SAD-a osnovala je Ured za rješavanje anomalija u svim domenama (AARO), što označava pomak u javnom diskursu od skepticizma prema opreznoj znatiželji.

Postoji li prostor za kompromis?

Naravno, ne slažu se svi s ovom teorijom. Profesor David Kyle Johnson s King’s Collegea u Pennsylvaniji jedan je od skeptika. Johnson, koji predaje kritičko razmišljanje, tvrdi da, iako je važno istražiti nove hipoteze, znanstvenici moraju biti oprezni kako ne bi prešli granicu prema znanstvenoj fantastici.

Ali kako možemo znati gdje su granice između znanosti i znanstvene fantastike? Deset godina unatrag, NLO-i su bili povezani s teorijama zavjere, no danas su ozbiljna tema znanstvenih istraživanja. NASA i druge institucije sada koriste rigorozne znanstvene metode za proučavanje ovih fenomena.

Masters priznaje kritike, ali ističe važnost održavanja otvorenog uma: “Cilj znanosti je istraživati nepoznato. Ako odmah odbacimo nekonvencionalne ideje, mogli bismo propustiti nešto revolucionarno.” I u potpunosti se slažem s njim. Jer, ako nastavimo skrivati se iza zidova i odbacivati nešto kao neprihvatljivo ili nevjerojatno samo zato što nas plaše reakcije društva, kolega ili poznanika, kako ćemo napredovati kao tehnološka civilizacija, kao društvo?

Znatiželja nas pokreće

Znatiželja je ta koja nas pokreće, a znatiželja bi nas trebala voditi – kroz znanstvenu metodu – do istraživanja i najčudnijih teorija, ideja i mišljenja. Jer da nije bilo neobičnih i smjelih ideja, čovječanstvo nikada ne bi kročilo na površinu Mjeseca. Ne bismo imali teleskop koji usmjeren prema zvijezdama u svemiru donosi neka od najneočekivanijih otkrića o svemiru, od kojih su neka dovela u pitanje same temelje naših shvaćanja o tome kako je svemir započeo.

Najzanimljivije je to što Masters i njegovi kolege ne staju ovdje. Trenutno rade na novom radu koji istražuje mogućnost da UAP-ima zapravo upravljaju budući ljudi, a ne izvanzemaljci. Ova teorija sugerira da bi putnici kroz vrijeme mogli koristiti ove fenomene za promatranje prošlosti.

Kako se misterij UAP-a nastavlja razvijati, znanstvena zajednica suočava se s više od samog pitanja o izvanzemaljskom životu. Mogu li odgovori ležati ispod Zemljine površine ili duboko u našim oceanima? Možda i ne, ali to je dobar korak naprijed. Jesmo li svjedoci znakova drevnih civilizacija ili možda budućih verzija nas samih? Samo vrijeme – i daljnja istraživanja – će donijeti odgovore, a ja pozdravljam znanstvenu znatiželju, koliko god čudna ili nevjerojatna nekome zvučala. Jer, znatiželja je temelj ljudske prirode.