Uragani koji se iznenada i brzo intenziviraju predstavljaju posebno opasnu prijetnju, a znanstvenici su godinama tragali za odgovorima na pitanje što uzrokuje ove dramatične promjene. Sada su istraživači iz U.S. National Science Foundation (NSF) i Nacionalnog centra za atmosferska istraživanja (NCAR) koristeći napredne računalne modele otkrili da postoji više od jednog mehanizma odgovornog za naglo intenziviranje uragana. Ova spoznaja otvara put za preciznije prognoze i bolje razumijevanje ovih opasnih prirodnih pojava.
Studija, objavljena u časopisu Monthly Weather Review, autora Rosimara Rios-Berriosa i Georgea Bryana iz NCAR-a, otkriva dva različita procesa koja mogu dovesti do naglog intenziviranja uragana.
Simetrično Intenziviranje Uragana
Prvi proces opisan u studiji odnosi se na simetrično intenziviranje uragana, što se događa kada su uvjeti okoline povoljni, uključujući tople površinske vode i slab vjetar u gornjim slojevima atmosfere. Ovaj oblik naglog intenziviranja povezan je s nekim od najrazornijih uragana u povijesti, uključujući uragane Andrew, Katrina i Maria. Nedavni primjer uragana Otis, koji je u roku od 24 sata dosegao snagu uragana pete kategorije, samo je potvrdio opasnost koju ovakvi fenomeni predstavljaju.
Drugi Proces Naglog Intenziviranja
Istraživački tim identificirao je i drugi, dosad previdjeni proces, koji također dovodi do naglog intenziviranja, ali ne rezultira ekstremnim vjetrovima kao u prvom slučaju. Ovaj proces uključuje snažne nalet vjetra daleko od središta oluje, koji mijenjaju strukturu ciklona i omogućavaju mu brzo intenziviranje, čak i u uvjetima kada se to inače ne bi očekivalo.
“Nekim olujama intenziviranje je prekinuto gornjim vjetrovima koji ‘režu’ oluju, tj. pušu vrh oluje u jednom smjeru, a dno u drugom,” objašnjava glavni autor studije, Falko Judt iz NCAR-a. “Te oluje nisu toliko poznate javnosti i ne ostavljaju tako veliki dojam, ali je važno da meteorolozi budu svjesni i ovog načina naglog intenziviranja.”
Studija zaključuje da ova dva procesa predstavljaju krajeve spektra, s mnogo slučajeva koji se nalaze negdje između. Otkriće ovih procesa rezultat je visokorezolucijske 40-dnevne simulacije atmosfere provedene na superkompjuterskom centru NCAR-Wyoming, koja je omogućila neviđenu razinu detalja i uvida u dinamiku tropskih ciklona.
Buduća istraživanja će se usredotočiti na razumijevanje zašto samo neki tropski cikloni prolaze kroz proces naglog intenziviranja, čak i u nepovoljnim uvjetima, a drugi ne. “Možda postoji neki mehanizam koji još uvijek nismo otkrili, a koji bi nam mogao pomoći razlikovati te dvije skupine oluja,” zaključuje Judt, naglašavajući važnost daljnjih istraživanja u ovom području.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
