Teško je gledati noćno nebo i ne razmišljati o mogućnosti drugih civilizacija negdje tamo. Od filozofskih špekulacija Giordana Bruna do statističkih procjena Franka Drakea, što više saznajemo o svemiru, vanzemaljski život čini se vjerojatnijim. A ipak, u našoj potrazi za tim životom, čuli smo samo tišinu.
Uvijek je moguće da smo jedina živa bića u svemiru, baš kao što je moguće da se druge civilizacije drže za sebe ili koriste komunikacijsku tehnologiju nevidljivu nama. No, radio-komunikacija je i moćna i jeftina, i mi je intenzivno koristimo. Naši radijski signali emitiraju se s Zemlje već desetljećima. Zašto i druge civilizacije ne bi koristile radio signale kao i mi?
Neki smatraju da smo previše optimistični. Iako u svemir emitiramo mnogo radijskih signala, snaga radio svjetla blijedi s udaljenošću dok ispunjava sve veću sferu. U kombinaciji s interferencijom prašine i plina međuzvjezdanskog prostora, vjerojatno je da bi naši signali mogli biti čujni samo unutar nekoliko svjetlosnih godina od Zemlje s radijskim prijemnicima koje danas imamo. Izravno smo nekoliko puta u svemir emitirali snažne radijske poruke, poput Arecibo poruke poslane prema skupini Hercules 1974. No čak bi i one bile izrazito slabe do trenutka kada putuju 22.000 svjetlosnih godina do svog odredišta.
Naravno, mi smo mlada i jednostavna vrsta. Možda bi drevna, hiper-napredna vrsta mogla izvući naše poruke iz kozmičke prašine. Ali bi li to mogli učiniti preko stotina ili tisuća svjetlosnih godina? To je pitanje koje je razmatrano u novom radu objavljenom na arXiv pred-tiskovnom serveru.
Autor započinje s Kardashevovom ljestvicom za napredne civilizacije. Prvi put predložena 1964. godine, ljestvica klasificira civilizacije na temelju njihove sposobnosti korištenja energetskih resursa. Civilizacija tipa I može pristupiti energiji na planetarnoj razini, tip II na razini zvjezdanog sustava, a tip III na galaktičkoj razini. Carl Sagan i drugi su ovu ljestvicu općenito adaptirali i procijenili da su ljudi na razini oko 0,73. Na temelju toga, autor se pita kojeg ranga civilizacija treba biti kako bi otkrila tragove ljudske civilizacije i na kojoj bi udaljenosti to bilo moguće?
S obzirom na to da naši umjetni radijski signali prodiru samo stotinjak svjetlosnih godina kroz svemir, vrsta bi imala bolje šanse pokušavajući razaznati umjetne značajke na Zemlji. Stvari poput gradova ili velikih struktura. Na primjer, razmotrimo piramide u Gizi. Postoje tisućama godina, i dužina stranica osnovice velike piramide u Gizi iznosi 229 metara
S obzirom na količinu svjetlosti koja doseže Zemlju, piramide ne bi bile vidljive dalje od nekoliko tisuća svjetlosnih godina, bez obzira na snagu teleskopa. Ne bi dovoljno fotona dosezalo dalje od te udaljenosti da bi se išta razaznalo. Uzimajući srednji raspon vidljive svjetlosti (oko 550 nm) i rezoluciju od 10 metara, maksimalna udaljenost iznosi oko 3.000 svjetlosnih godina.
Da bi razaznali značajke poput piramida na toj udaljenosti, trebali biste optički teleskop promjera oko 10 AU. To je malo veće od orbite Saturna. Teleskop takvih dimenzija u načelu bi se mogao napraviti pomoću optičkog teleskopskog niza s milijunima satelita duž Saturnove orbite. Naravno, to je daleko iznad naše trenutne sposobnosti, ili sposobnosti bilo koje civilizacije na razini planeta. Barem bi morali biti gospodari svog zvjezdanog sustava.
Dakle, zaključak svega ovoga je da bi civilizacija tipa II mogla vidjeti naša velika ljudska djela unutar 3.000 svjetlosnih godina. Napredna vanzemaljska vrsta možda zna da smo ovdje. Ali tisućama će godina proći prije nego što dosegnemo razinu 2 i budemo u mogućnosti vidjeti ih zauzvrat.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
