Nekada se u znanstvenim krugovima smatralo da zvijezde neprekidno usporavaju svoju rotaciju zbog postojanog učinka magnetske kočnice. No, suvremena istraživanja uz primjenu naprednih tehnika pružila su dublji uvid u magnetske procese koji djeluju unutar zvijezda, što je dovelo do neočekivanih otkrića. Iznenadni rezultati ukazuju na to da bi zvijezde koje su u srednjim godinama svog života, ili čak starije, mogle predstavljati idealna mjesta za potragu za izvanzemaljskim oblicima života.
Švicarski astronomi Michael Mayor i Didier Queloz ostvarili su značajan doprinos u astronomiji 1995. godine otkrićem prvog planeta izvan našeg Sunčevog sustava, koji kruži oko zvijezde slične našem Suncu – 51 Pegasi. Od tog povijesnog trenutka, identificirano je preko 5.500 egzoplaneta. Za svoj pionirski rad, Mayor i Queloz su 2019. godine nagrađeni Nobelovom nagradom za fiziku. U novijem razvoju događaja, međunarodni tim astronoma proveo je detaljna promatranja 51 Pegasi, otkrivši da magnetsko okruženje ove zvijezde može biti izuzetno pogodno za razvoj složenih oblika života.
Što se tiče Sunca i sličnih zvijezda, one se rađaju s brzom rotacijom koja generira moćno magnetsko polje. Ovaj proces, poznat kao magnetsko kočenje, s vremenom usporava rotaciju zvijezde, što dovodi do postupnog slabljenja njenog magnetskog polja. Prethodno se vjerovalo da je veza između rotacije zvijezde i njenog magnetizma stalna i nepromjenjiva, no novija istraživanja su dovela do preispitivanja i promjene ovog shvaćanja
Travis Metcalfe, voditelj istraživačkog tima iz White Dwarf Research Corporation, izjavio je: “Mi preispitujemo udžbenike o promjenama u rotaciji i magnetizmu starijih zvijezda poput Sunca. Naša otkrića imaju značajne implikacije za zvijezde s planetarnim sustavima i mogućnosti razvoja naprednih civilizacija.”
Klaus Strassmeier, direktor Leibniz-Instituta za astrofiziku i koautor studije, dodao je: “Oslabljenje magnetskog kočenja smanjuje zvjezdani vjetar i čini destruktivne erupcije manje vjerojatnima.”
Za istraživanje su korištene kombinacije promatranja 51 Pegasi putem NASA-inog satelita TESS i napredna mjerenja magnetskog polja uz pomoć Velikog binokularnog teleskopa (Large Binocular Telescope Observatory – LBT) u Arizoni. Tehnika poznata kao astroseizmologija, koja analizira varijacije u sjajnosti zvijezda, i Zeeman-Dopplerovo snimanje, koje mapira magnetsko polje zvijezde, omogućili su timu da procijeni trenutno magnetsko stanje oko 51 Pegasi.
Prethodna promatranja svemirskog teleskopa Kepler ukazala su na mogućnost da magnetsko kočenje značajno oslabi nakon određene dobi zvijezde, poput Sunca. Međutim, za potvrdu ovih teorija bila su potrebna izravna mjerenja magnetskih polja, što je postalo moguće zahvaljujući misiji TESS i instrumentu PEPSI na LBT teleskopu. Nakon godina istraživanja, tim je otkrio da se magnetsko kočenje dramatično mijenja u zvijezdama nešto mlađim od Sunca, postajući više od deset puta slabije, što se nastavlja smanjivati kako zvijezde stare.
“Iznimno je zadovoljavajuće što su LBT i PEPSI otkrili novu perspektivu ovog planetarnog sustava koji je odigrao ključnu ulogu u astronomiji egzoplaneta,” izjavio je Strassmeier. “Ovo istraživanje predstavlja važan korak naprijed u potrazi za životom u našoj galaksiji.”
U našem vlastitom Sunčevom sustavu, prijelaz života iz oceana na kopno dogodio se prije nekoliko stotina milijuna godina, otprilike u vrijeme kada je počelo slabljenje magnetskog kočenja Sunca. Mlade zvijezde bombardiraju svoje planete radijacijom i nabijenim česticama neprijateljskim za razvoj složenog života, dok starije zvijezde izgleda pružaju stabilnije okruženje. Prema Metcalfeu, nalazi tima sugeriraju da su najbolja mjesta za traženje života izvan našeg Sunčevog sustava možda oko zvijezda srednje dobi i starijih.
Ova nova studija je objavljena u časopisu The Astrophysical Journal Letters.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
