Vrijeme na Mjesecu ne prolazi kao na Zemlji i NASA to mora riješiti

Kada je Albert Einstein razradio teoriju relativnosti, malo tko je mogao zamisliti da će stoljeće kasnije američki Kongres usvajati zakon zbog razlike u otkucaju sata između Zemlje i Mjeseca. No upravo se to sada događa — jer vrijeme na Mjesecu ne prolazi istim tempom kao na našem planetu, a ta razlika postaje stvaran izazov za buduće svemirske misije.

Odbor za znanost, svemir i tehnologiju Zastupničkog doma SAD-a nedavno je usvojio nacrt zakona pod nazivom Zakon o standardizaciji nebeskog vremena (Celestial Time Standardization Act). Njime se traži od NASA-e da razvije službeni vremenski sustav koji će vrijediti na Mjesecu i drugim svemirskim tijelima. Cilj je omogućiti preciznu koordinaciju operacija, razvoj infrastrukture i sigurnost svemirskih misija koje sve više nadilaze granice Zemlje.

Koordinacija bez Zemlje: zašto vrijeme na Mjesecu zahtijeva novi sustav

Na površini Mjeseca vrijeme otkucava nešto brže nego na Zemlji — točnije, oko 0.0000575 sekundi dnevno. Iako ta brojka izgleda beznačajno, u kontekstu svemirskih letova i precizne navigacije, ona može dovesti do ozbiljnih odstupanja. Na primjer, objekt koji se kreće brzinom svjetlosti u samo 56 mikrosekundi može prijeći udaljenost od 168 nogometnih igrališta, upozorava NASA.

“To znači da bi promatrač na Zemlji, koji ne kompenzira relativističke učinke, mogao vjerovati da je astronaut u orbiti Mjeseca na potpuno pogrešnom mjestu,” objasnila je Cheryl Gramling, voditeljica odjela za pozicioniranje, navigaciju i vrijeme u NASA-inoj središnjici u Washingtonu.

Trenutno, svemirske misije koriste različite vremenske sustave. Robotske misije uglavnom prate zemaljsko vrijeme iz regije iz koje su lansirane, dok su misije Apollo koristile tzv. Ground Elapsed Time — vrijeme koje se računa od trenutka lansiranja. No s planovima za stalne ljudske baze i sve većim brojem robota na površini Mjeseca, nedostatak standardiziranog vremena postaje ozbiljan problem.

Zakon nalaže NASA-i da uspostavi koordinirano lunarno vrijeme, koje će se moći povezivati s univerzalnim koordiniranim vremenom (UTC), ali istovremeno uzimati u obzir lokalne uvjete gravitacije i moguće gubitke komunikacije sa Zemljom. NASA već analizira gdje postaviti mrežu atomskih satova na Mjesecu i kako matematički modelirati sustav koji bi omogućio stabilno i precizno vrijeme, neovisno o kontaktu sa Zemljom.

Osim Mjeseca, zakon predviđa da se ovaj vremenski sustav mora moći skalirati i na druga tijela Sunčeva sustava — uključujući Mars, koji je sljedeći veliki cilj svemirskih agencija.

Kao što zakon jasno ističe, Sjedinjene Američke Države žele predvoditi razvoj svemirske standardizacije vremena kako bi omogućile sigurnu i interoperabilnu infrastrukturu te ojačale globalnu konkurentnost u budućoj ekonomiji svemira. Ukratko, mjerenje vremena više nije samo pitanje točnosti — postaje preduvjet za život i rad izvan našeg planeta.