Znanstvenici su u bolivijskim Yungasima opisali novu vrstu divlje mačke, prvu takvu vrstu potvrđenu u više od stotinu godina. Mala pjegava mačka dobila je znanstveno ime Leopardus tilcayo, a dosad je pronađena samo u Boliviji.
Vrstu su izdvojili kombinacijom terenskih podataka, muzejske građe i analize cijelog genoma. Rezultati su objavljeni u časopisu Current Biology, u radu o raznolikosti skupine tigrastih mačaka u Južnoj Americi.
Mačka koju su mještani zamijenili za kućnu
Tilcayo je sitna mačka s pjegavim krznom nalik leopardovu uzorku. Duga je oko 45 centimetara, nešto je manja od prosječne kućne mačke i ima zaobljene uši. Živi u planinskim, vlažnim šumama Yungasa u blizini La Paza.
Naziv tilcayo potječe iz lokalnog jezika, a istraživačima su ga prenijeli stanovnici tog područja. Po njemu je nastalo i znanstveno ime vrste. Zbog sličnosti s kućnom mačkom ljudi su životinju koju su susretali u Andama dugo smatrali pripitomljenom vrstom.
Genetska analiza otkrila je zasebnu vrstu
Istraživači su zasad proučili dva primjerka. Mužjak se nalazi u skloništu za životinje nakon što ga je obitelj preuzela iz prirode. Ženka je spašena nakon što su je ljudi napali, a potom je vraćena u divljinu. Na oba primjerka provedeno je sekvenciranje cijelog genoma, što je omogućilo usporedbu s drugim tigrastim mačkama.
Genetski podaci pokazuju da se tilcayo dovoljno razlikuje od poznatih vrsta da pripada zasebnoj evolucijskoj liniji. Istraživanje je počelo 2021., a vrsta je službeno opisana nakon što su znanstvenici povezali genetske rezultate s fizičkim značajkama i muzejskim primjercima.
Prema dosadašnjim podacima, Leopardus tilcayo nije potvrđen izvan Bolivije. Njegovo je područje rasprostranjenosti zasad vrlo malo, a istraživači upozoravaju da bi se vrsta zbog malobrojne populacije mogla suočiti s ozbiljnim rizikom od izumiranja.
Otkriće otvara pitanje zaštite staništa
Tilcayo je u Yungasima živio i prije, ali ga znanstvenici dosad nisu razlikovali od srodnih mačaka. Otkriće pokazuje koliko je teško popisati biološku raznolikost u teško dostupnim planinskim šumama.
Sljedeći korak bit će utvrditi koliko jedinki postoji, na kojem području žive i kako koriste šumsko stanište. Ti su podaci potrebni za procjenu ugroženosti i planiranje zaštite. Istraživači pozivaju na nova terenska istraživanja, posebno u područjima gdje se šume brzo mijenjaju zbog širenja poljoprivrede i prometne infrastrukture.
Riječ je o prvoj novoj vrsti divlje mačke opisanoj nakon 1923., kada je znanstveno opisana pampaska mačka iz Urugvaja. Otkriće pokazuje da i danas postoje vrste koje mogu proći nezapaženo, čak i među većim i dobro proučenim skupinama sisavaca.
U skupini tigrastih mačaka vanjski izgled često nije dovoljan za razlikovanje vrsta. Pjegavi uzorak, veličina i oblik ušiju mogu se preklapati među blisko srodnim životinjama, dok genetske razlike ostaju skrivene bez laboratorijske analize. Zbog toga su muzejski primjerci i novi uzorci iz prirode važni i desetljećima nakon što su prikupljeni.
Zaštita tilcaya tražit će očuvanje šumskih koridora koji povezuju staništa, smanjenje sukoba ljudi i divljih životinja te dugoročno praćenje populacije. Ako se potvrdi da vrsta živi na vrlo malom području, svaka promjena u tom staništu mogla bi imati velik učinak.
