Na figuricama starima oko 18.000 godina urezani motivi nisu bili slučajni. Nova analiza predmeta pronađenih na lokalitetu Mizyn u Ukrajini pokazala je da su prapovijesni umjetnici proučavali prirodne linije u mamutovoj bjelokosti i uključivali ih u vlastite kompozicije.
Istraživanje 18 figurica objavljeno je 11. rujna u časopisu npj Heritage Science. Riječ je o predmetima koji se često svrstavaju među takozvane paleolitičke venere – male ljudske figure, uglavnom ženskog izgleda, čija namjena nije do kraja razjašnjena.
Urezani motivi slijede građu kljove
Mamutova bjelokost nije jednoličan materijal. U njezinoj se unutrašnjosti vide prirodne linije rasta, poznate kao Schregerove i Owenove linije. One nastaju dok se kljova razvija i na površini stvaraju pravilne geometrijske uzorke.
Tim je usporedio te prirodne linije s urezima na figuricama. Digitalni 3D modeli i mikroskopske snimke pokazali su da su izrađivači često postavljali ureze u skladu sa smjerom i ritmom strukture materijala. Kljova zato nije bila samo sirovina koju treba oblikovati. Njezina građa sudjelovala je u osmišljavanju završnog izgleda predmeta.
Takav pristup tražio je dobro poznavanje materijala. Urezivanje poprečno na prirodne linije moglo je oštetiti komad, dok je praćenje njihova smjera omogućavalo preciznije i trajnije ukrašavanje. Urezani motivi tako su postajali dio vizualnog jezika figurica.
Digitalni zapisi čuvaju ugrožene predmete
Predmeti iz Mizyna čuvaju se u Nacionalnom muzeju povijesti Ukrajine u Kijevu. Zbog rata istraživači ne mogu uvijek fizički pristupiti zbirkama, pa su digitalno snimanje i izrada 3D modela postali važni i za znanstveni rad i za zaštitu kulturne baštine.
Međunarodni tim okupio je arheologe i stručnjake za digitalnu baštinu iz Ukrajine, Norveške, Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva. Visokorezolucijski zapisi omogućuju da se figurice proučavaju i kada je pristup izvornim predmetima ograničen. Istodobno stvaraju trajnu dokumentaciju za buduće istraživače.
Prekid u izradi figurica
Autori su ponovno izračunali i datume povezane s figuricama iz više europskih lokaliteta. Rezultati upućuju na prekid od približno 1.000 do 3.000 godina u izradi sličnih predmeta. Taj se zastoj vremenski podudara s posljednjim glacijalnim maksimumom, najhladnijim razdobljem posljednjeg ledenog doba.
Nakon tog razdoblja figurice se ponovno pojavljuju, a skupina iz Mizyna pokazuje obilježja zasebnog stila. Istraživači ih ubrajaju među najranije poznate antropomorfne prikaze u Europi nakon povlačenja ledenog pokrova, ali pritom naglašavaju da se razvoj paleolitičke umjetnosti ne može svesti na jednostavan niz od primitivnog prema složenom.
Materijal je oblikovao izgled figurica
Otkriće mijenja način na koji se promatraju prapovijesne figurice. Umjetnici nisu samo birali materijal koji je bio dostupan u njihovu okolišu, nego su njegove osobine pretvarali u dio dizajna. Linije u kljovi postale su predložak za urezane motive, pa su materijal i zamisao djelovali zajedno.
Sličnu važnost mamutova bjelokost imala je i u izradi alata, o čemu se može pročitati u ranijem istraživanju alata od mamutove bjelokosti. Nova studija iz Mizyna pokazuje još jednu dimenziju tog odnosa: prapovijesni majstori nisu samo oblikovali kljovu, nego su njezinu unutarnju strukturu uključili u samu ideju umjetničkog predmeta.
Umjetnost prilagođena sirovini
Autori rada upozoravaju da se takvi predmeti ne mogu tumačiti samo prema njihovu obliku. Važan je i postupak izrade: izbor dijela kljove, smjer rezanja i način na koji se površina obrađivala. Kada se sve to uzme u obzir, figurice više ne izgledaju kao jednostavni proizvodi rada, nego kao promišljene kompozicije u kojima je prirodni materijal imao aktivnu ulogu.
Takvi nalazi pomažu arheolozima da prapovijesnu umjetnost promatraju iz perspektive njezinih autora. Umjesto pretpostavke da su izrađivači samo oponašali ono što su vidjeli, analiza pokazuje da su eksperimentirali s materijalom i prilagođavali mu vlastite zamisli.
Rad je objavljen pod naslovom Internal structure of Mammoth ivory inspired the design of Mizyn (Ukraine) Upper Palaeolithic figurines, uz DOI oznaku 10.1038/s40494-026-02988-5.
