Rimski akvedukt Pont du Gard danas je jedan od najpoznatijih spomenika antičke gradnje, ali njegove naslage čuvaju i zapis o tome kako se mijenjao život u gradu Nîmesu. Analiza minerala u cijevima pokazuje kada je dotok vode slabio, kada je dio vode preusmjeren na poljoprivredu i kada je gradska opskrba konačno prestala. Posljednji veliki prekid dogodio se oko 270. godine, u razdoblju političke i gospodarske krize Rimskog Carstva.
Akvedukt kao zapis o prošlosti
Međunarodni tim predvođen istraživačima sa Sveučilišta Johannes Gutenberg u Mainzu proučio je karbonatne naslage na deset mjesta duž približno 50 kilometara dugog sustava. Takvi se slojevi stvaraju kada voda polako prolazi kanalom i na stijenkama ostavlja minerale. Njihova debljina i kemijski sastav ovise o količini vode, brzini protoka i promjenama u okolišu.
Dok se rimska građevinska tehnika vidi u primjerima poput betona iz Pompeja koji se mogao sam popravljati, naslage u Pont du Gardu govore o svakodnevnom radu vodovoda. One su svojevrsni arhiv protoka, u kojem su ostali zabilježeni i klimatski uvjeti i odluke upravitelja.
Prvi znak: traženje dodatne vode
Akvedukt je izgrađen oko 50. godine, a prve promjene pojavile su se već nakon jedanaest godina. Tada je sustavu dodan još jedan izvor vode. Istraživači smatraju da je razlog moglo biti razdoblje suše ili smanjenje izdašnosti prvotnog izvora. Sama analiza ne može dokazati točan uzrok, ali pokazuje da je opskrba već u ranoj fazi zahtijevala prilagodbu.
U prvim desetljećima voda je uglavnom tekla prema gradu, gdje se koristila za javne fontane, kupališta i kućanstva. Akvedukt je bio složen infrastrukturni sustav, pa je svaka promjena izvora utjecala na količinu vode koja je stizala do krajnjih korisnika.
Poljoprivreda dobiva prednost
Oko 150. godine u naslagama se vidi velika promjena. Otprilike polovica protoka tada je preusmjerena prema poljoprivrednim zemljištima, umjesto da ide u grad. Takva odluka mogla je biti odgovor na širenje imanja u okolici ili na potrebu da se u sušnijem razdoblju osigura proizvodnja hrane. U svakom slučaju, Nîmes je od tada raspolagao s manje vode za javne potrebe.
Promjena ne znači da je gradski vodovod odmah prestao raditi. Naslage pokazuju da je kroz sljedeća desetljeća dio vode i dalje dolazio do gradskog područja, dok se ostatak koristio izvan njega. Rimske su vlasti, čini se, postupno prilagođavale sustav umjesto da ga odjednom napuste.
Prekid opskrbe oko 270. godine
Najdramatičniji trag pojavljuje se oko 270. godine. Tada u gradskom dijelu akvedukta prestaju nastajati nove naslage, što upućuje na prekid protoka. Istodobno su Nîmes i šira regija prolazili kroz gospodarske i političke potrese. Razdoblje se poklapa i s epidemijom poznatom kao Ciprijanova kuga, koja je u trećem stoljeću zahvatila velik dio Carstva.
Istraživači ne tvrde da je epidemija sama uzrokovala nestanak gradske opskrbe. Iz podataka se može zaključiti samo da su se prekid rada akvedukta i kriza dogodili u približno isto vrijeme. Bolesti, gospodarski pad i smanjenje broja stanovnika mogli su zajedno smanjiti potrebu i mogućnost održavanja tako zahtjevnog sustava.
Voda je tekla i nakon promjene grada
Akvedukt nije tada potpuno nestao iz uporabe. U ruralnim dijelovima sustava protok se nastavio još oko 140 godina, vjerojatno za navodnjavanje i opskrbu imanja. Taj podatak pokazuje da prestanak gradske opskrbe nije bio jedinstven događaj za cijelu trasu. Različiti su dijelovi vodovoda imali različitu vrijednost i mogli su preživjeti promjenu društvenih okolnosti.
Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Geoarchaeology u radu o naslagama u akveduktu i prekidu opskrbe Nîmesa oko 270. godine. Autori naglašavaju da kombinacija geokemijske analize i povijesnog konteksta može pokazati kako su klimatske promjene, odluke o raspodjeli vode i političke krize zajedno oblikovale sudbinu rimskih gradova.
Za arheologe je posebno važno što su uzorci uzeti na više točaka, pa se promjena ne svodi na jedan oštećeni dio kanala. Usporedba različitih dionica omogućuje da se prekid gradske opskrbe razlikuje od kasnijeg propadanja cijele građevine.
