Sjevernoatlantski pravi kitovi među najugroženijim su velikim kitovima. Novo praćenje pokazuje da se noću često hrane tik ispod morske površine, i to izvan područja u kojima plovila moraju usporiti ili izbjegavati plovidbu. Takav obrazac povećava rizik od sudara, osobito zato što se kitovi na površini kreću sporo i teško ih je uočiti u mraku.
Oznake su zabilježile svaki pokret
Istraživači su u zaljevu svetog Lovre pratili 23 sjevernoatlantska prava kita (Eubalaena glacialis). Na životinje su privremeno postavili oznake s akcelerometrima, žiroskopima, magnetometrima, mjeračima dubine, mikrofonima te kamerama i senzorima svjetlosti. Uređaji su bilježili položaj tijela, ubrzanja, promjene smjera, dubinu i uvjete u kojima se kit kretao.
Velika količina podataka obrađena je metodama strojnog učenja. Najuspješniji model prepoznao je obrasce ponašanja s 95-postotnim slaganjem s ručnim označavanjem stručnjaka. Tako su iz višesatnih zapisa mogli izdvojiti hranjenje, putovanje, odmor i izranjanje bez pregledavanja svake sekunde snimke.
Noć mijenja način hranjenja
Kitovi su se hranili između 11 i 76 posto vremena praćenja, ovisno o jedinki i uvjetima u moru. U prosjeku su hranu tražili oko 11,4 sata dnevno. Veći dio tog vremena provodili su u dubljim slojevima, gdje se nakupljaju sitni račići i drugi zooplankton. Kitovi takav plijen hvataju filtriranjem velikih količina vode.
Nakon zalaska Sunca obrazac se mijenjao. Životinje su češće ostajale blizu površine i ondje tražile plijen. Istraživači pretpostavljaju da prate nakupine zooplanktona koje se tijekom noći pomiču prema gornjim slojevima mora. Ta svakodnevna okomita migracija poznata je u mnogim morskim ekosustavima, ali se dosad nije dovoljno uzimala u obzir pri planiranju zaštite kitova.
Četvrtina hranjenja izvan zona s ograničenjem plovidbe
Oko četvrtine vremena provedenog u hranjenju kitovi su bili izvan područja u kojima vrijede ograničenja plovidbe. Na tim rutama mogu se susresti veliki teretni brodovi, trajekti i ribarska plovila. Kitovi na površini često provode dovoljno vremena da ih posada uoči tek kad je za izbjegavanje sudara prekasno.
Rezultat ne znači da će svaki noćni izlazak završiti sudarom, ali pokazuje gdje zaštita ima praznine. Procjena rizika ne može se temeljiti samo na dnevnim vizualnim pregledima ili na položaju kitova u nekoliko stalno zaštićenih područja. Ako se plijen zbog promjene temperature i morskih struja pomakne, kitovi će slijediti hranu, a s njom se može promijeniti i njihova izloženost brodskom prometu.
Zaštitne mjere moraju pratiti životinje
Podaci iz oznaka mogu pomoći pri određivanju sezonskih područja u kojima brodovi trebaju smanjiti brzinu ili promijeniti rutu. Takve se mjere već primjenjuju na pojedinim lokacijama, no njihova učinkovitost ovisi o tome koliko dobro prate stvarno ponašanje životinja. Noćno hranjenje uz površinu teško je uočiti klasičnim promatranjem s brodova i zrakoplova.
Oznake zato nadopunjuju akustične i vizualne preglede. Dok snimke kitovskih glasova otkrivaju kada se životinje oglašavaju i kako se zvuk širi morem, senzori na tijelu pokazuju kako se kit stvarno kreće kroz vodeni stupac. Zajedno daju precizniju sliku mjesta na kojima se životinje hrane i trenutaka kada su najizloženije plovilima.
Zaštita se dosad često temeljila na podacima prikupljenima danju, kada posade i zrakoplovi mogu uočiti kitove. Noću se oslanjala na pretpostavku da se životinje drže dubljih slojeva. Nova mjerenja tu pretpostavku dovode u pitanje i pokazuju da se raspored plijena mora pratiti u stvarnom vremenu.
Oznake su na kitovima ostajale dovoljno dugo da zabilježe različite faze zarona i izrona. Takva mjerenja ne mijenjaju ponašanje životinja, ali omogućuju istraživačima da razlikuju aktivno hranjenje od običnog putovanja kroz područje.
Vrsta koja se još oporavlja
Sjevernoatlantski pravi kitovi nekoć su bili brojni u sjevernom Atlantiku, a danas ih je ostalo tek nekoliko stotina. Osim sudara s brodovima, ugrožavaju ih zapetljavanje u ribarske alate, buka pod morem i promjene u rasporedu plijena. Svaka nova informacija o njihovu kretanju može pomoći da se zaštitne mjere usmjere na razdoblja i mjesta u kojima su najpotrebnije.
Rezultati su objavljeni u časopisu PLOS One u radu o noćnom hranjenju sjevernoatlantskih pravih kitova u zaljevu svetog Lovre. Autori upozoravaju da praćenje treba nastaviti kroz više sezona kako bi se utvrdilo ponavlja li se isti obrazac u različitim godinama i uvjetima.
