U knjižnici Sveučilišta u Utrechtu pronađen je mali ulomak pergamenta koji sadrži stihove iz Homerove “Odiseje”. Istraživači procjenjuju da je nastao u 3. ili 4. stoljeću, vjerojatno u Egiptu, a u zbirku je dospio među materijalima koji desetljećima nisu bili podrobno proučeni.
Ulomak je pronašao Mark de Kreij 2024. godine, dok je pregledavao knjižni fond. Komad je širok 6,6 i visok 7,7 centimetara. Iako je malen, sačuvani redci pripadaju važnom dijelu epa i pomažu u razumijevanju načina na koji se Homerov tekst prepisivao i čitao u kasnoj antici.
Mali pergament, važan trag
Na ulomku se mogu pročitati dijelovi 12. pjevanja “Odiseje”, u kojem Odisej i njegovi ljudi plove pokraj otoka boga Helija. Posada, unatoč upozorenju, zakolje i pojede svetu stoku. Kada Helije otkrije što se dogodilo, traži od Zeusa da kazni krivce.
Sačuvani redci opisuju upravo trenutak u kojem bog vidi posljedice postupka posade. Riječ nije o novoj epizodi u radnji, nego o fizičkom svjedočanstvu da se tekst epa u Egiptu prepisivao u različitim oblicima i izdanjima.
Vjerojatno džepno izdanje
Analiza materijala i pisma upućuje na to da je pergament pripadao manjem kodeksu, svojevrsnom džepnom izdanju za osobnu uporabu. Takve su knjige bile praktičnije od velikih luksuznih primjeraka i mogle su putovati s vlasnikom. Pojedini redci na ulomku razlikuju se od kasnijih standardnih izdanja, što istraživačima daje dodatne podatke o povijesti teksta.
Ne može se sa sigurnošću utvrditi tko je knjigu posjedovao ni kako je završila u Utrechtu. Poznato je da su pergamentni ulomci često ponovno korišteni, rezani ili uvezivani u druge knjige. Upravo je takva povijest mogla dovesti do toga da se mali dio antičkog epa sačuva u europskoj knjižnici.
Kako je ulomak pronađen
De Kreij je ulomak uočio tijekom rada s knjižničnim fondom, a zatim su ga stručnjaci usporedili s poznatim rukopisima “Odiseje”. Datacija se temelji na obliku slova, jeziku i materijalu. Sveučilište je nalaz predstavilo 2026. godine, nakon dodatne provjere teksta i podataka o njegovu podrijetlu.
U svjetskim se zbirkama čuva približno trideset sličnih ulomaka Homerovih epova. Svaki od njih nosi samo mali dio teksta, ali zajedno pokazuju koliko su se rukopisi razlikovali prije nego što su se pojavila moderna kritička izdanja.
Zašto su takvi ulomci važni
Fragmenti poput ovoga omogućuju istraživačima da usporede različite inačice istog stiha. Ako se redak razlikuje od kasnijeg prijepisa, to može pokazati kako su prepisivači mijenjali tekst, izostavljali dijelove ili bilježili lokalne varijante. Takvi su podaci važni za proučavanje grčke književnosti, ali i za razumijevanje čitateljskih navika u rimskom Egiptu.
Sličan istraživački izazov postoji i kod pougljenjenih rukopisa iz Herkulaneja, gdje znanstvenici tekst čitaju bez otvaranja svitka. U Utrechtu je situacija drukčija: pergament je dostupan za izravno proučavanje, ali je sačuvan samo u kratkom odsječku.
Što fragment govori o čitateljima
Činjenica da je ulomak bio malen ne znači da je bio beznačajan. Manji kodeksi mogli su služiti učenicima, putnicima ili čitateljima koji nisu imali pristup skupim, raskošno ukrašenim knjigama. Upravo takvi primjerci pokazuju da Homerovi epovi nisu pripadali samo knjižnicama bogatih obitelji i javnim ustanovama.
Razlike među sačuvanim ulomcima također upozoravaju da antički tekst nije postojao u jednoj jedinoj, svugdje jednako prihvaćenoj verziji. Prepisivači su radili s predlošcima koji su se razlikovali, a čitatelji su mogli susresti drukčiji raspored stihova ili pojedine varijante.
Sveučilište u Utrechtu najavilo je da će potpuna analiza ulomka i knjiga posvećena nalazu biti objavljeni naknadno. Do tada mali komad pergamenta pruža rijedak uvid u život jednog od najutjecajnijih književnih djela antičkog svijeta.
Izvor: Sveučilište u Utrechtu.
