Jedan od najneobičnijih kalendara zabilježenih u svicima s Mrtvog mora možda nije bio samo teoretski ideal. Nova studija sa Sveučilišta u Tel Avivu zaključuje da je zajednica iz Kumrana u ranom razdoblju vjerojatno doista koristila kalendar od 364 dana, a zatim ga napustila kada je njegovo odstupanje od godišnjih doba postalo preveliko.
Godina od točno 52 tjedna
Kalendar ima 364 dana, odnosno točno 52 tjedna. Time bi svaki blagdan svake godine padao na isti dan u tjednu, što je sustavu davalo iznimnu pravilnost. Problem je u tome što je astronomska godina dulja za približno jedan i četvrt dana.
Razlika se isprva čini malom, ali se brzo nakuplja. Nakon dvadesetak godina kalendar bi za stvarnim Sunčevim ciklusom i godišnjim dobima kasnio gotovo četiri tjedna. Proljetni bi blagdan s vremenom padao u dio godine koji više ne odgovara stvarnom proljeću.
Kalendar je bio i pitanje vlasti
Profesor Eshbal Ratzon sa Sveučilišta u Tel Avivu smatra da izbor kalendara nije bio samo astronomsko pitanje. Kalendar je određivao kada se slave blagdani, kada se održavaju obredi i kako zajednica uređuje svakodnevni život. Drugačiji kalendar ujedno je značio i odmak od jeruzalemskog vjerskog vodstva.
Prema novoj rekonstrukciji, 364-dnevni sustav mogao je biti posebno važan u drugom stoljeću prije Krista, kada se zajednica iz Kumrana oblikovala kao zasebna skupina. Kasnije su se politički odnosi promijenili. Poboljšanje odnosa s hasmonejskim kraljem Aleksandrom Janejem moglo je olakšati povratak kalendaru koji je prihvaćalo šire društvo.
Zašto su ga napustili
Studija objavljena u časopisu Tarbiz Quarterly for Jewish Studies ne tvrdi da su članovi zajednice odjednom prestali vjerovati u svoj kalendar. Vjerojatnije je da su praktični problemi povezani s pomicanjem datuma s vremenom postali važniji od njegove pravilnosti. Kalendar je mogao ostati ideal i znak identiteta, čak i nakon što se više nije upotrebljavao za svakodnevno računanje vremena.
Na datiranje svitaka utječu i tekstualni i radiokarbonski tragovi, što je detaljnije objašnjeno u analizi njihova podrijetla i starosti. Pitanje kalendara otvara drukčiji uvid: ne govori samo kada su tekstovi nastali, nego i kako je jedna zajednica uređivala blagdane, obrede i odnose s okolinom.
Autori naglašavaju da se zaključak temelji na usporedbi kalendarskih pravila, rukopisa i povijesnog konteksta. Svici ne sadrže jednostavnu rečenicu koja bi izravno opisala svaki dan u godini, pa će buduća istraživanja morati provjeriti kako se sustav primjenjivao u različitim razdobljima.
Izvori: Sveučilište u Tel Avivu; ScienceDaily.
