Prema izvještaju koji je časopis Nature objavio 1871., magnetska oluja navodno je 18. listopada 1841. odgodila polazak vlaka iz engleskog Exetera za 16 minuta. No pruga spomenuta u izvještaju te godine još nije postojala. Novo istraživanje pokazuje da je u starom zapisu najvjerojatnije pogrešna godina: događaj se mogao zbiti 18. listopada 1848.
Istraživači su za rad u časopisu Space Weather usporedili povijesne vozne redove, novinske izvještaje i mjerenja Zemljina magnetskog polja. Njihov nalaz ispravlja datum koji se godinama prenosio kao jedan od najranijih primjera utjecaja svemirskog vremena na tehnologiju. Ipak, ne potvrđuje svaku pojedinost o samom vlaku.
Kako je otkrivena pogreška?
Prema izvještaju iz 1871., telegrafisti nisu mogli utvrditi je li dionica između Exetera i Starcrossa slobodna, pa je polazak vlaka u 22.05 odgođen. No dionica prema Starcrossu otvorena je tek 30. svibnja 1846., gotovo pet godina nakon datuma iz izvještaja. To je jasan znak da se događaj nije mogao odigrati upravo onako kako je zapisan.
Autori su zato u starim novinama potražili vozni red s polaskom iz Exetera u 22.05. Takav se vlak pojavljivao u rasporedima od ožujka 1848. do srpnja 1849. Potom su provjerili što se u tom razdoblju događalo 18. listopada, datuma navedenog u izvještaju.
Zapisi opservatorija u Greenwichu pokazuju snažne promjene Zemljina magnetskog polja u večernjim satima 18. listopada 1848. Istraživači su našli i opažanja polarne svjetlosti te zapise o Sunčevoj aktivnosti u tom razdoblju. U izvornom izvještaju, smatraju, 1848. je mogla biti pogrešno otisnuta kao 1841.
Za 18. listopada 1841. istraživači nisu našli usporediv trag snažnog poremećaja u britanskim zapisima o magnetskom polju. Katalog opažanja polarne svjetlosti bilježi viđenje u Pragu, ali ne i u Engleskoj. Ni to samo po sebi ne dokazuje da nad Exeterom nije bilo smetnji, no zajedno s činjenicom da pruga još nije bila otvorena čini godinu iz starog izvještaja neodrživom.
Zašto je telegraf bio osjetljiv?
Sunčeva aktivnost može poremetiti magnetsko polje Zemlje. Tijekom snažnih geomagnetskih oluja promjene polja mogu izazvati električne struje u dugim vodičima. Sredinom 19. stoljeća željeznice su se oslanjale na telegraf kako bi osoblje na udaljenim postajama razmjenjivalo informacije o prometu.
U priči iz Exetera telegraf nije trebao upravljati vlakom. Njegova je uloga bila potvrditi da je sljedeća dionica pruge slobodna. Ako su kazaljke telegrafskih uređaja zbog smetnji davale nepouzdane signale, odgovorni nisu mogli sigurno odobriti polazak. To je objašnjenje navedeno u starom izvještaju, a ne mehanizam koji su današnji istraživači mogli izravno provjeriti.
Podaci iz Greenwicha pokazuju da je oluja 1848. bila dovoljno snažna da u južnoj Engleskoj može stvoriti električne smetnje. No Greenwich nije Exeter, a iz 1848. nije pronađen neovisan zapis željezničkog osoblja koji bi potvrdio da je točno taj vlak zaista kasnio 16 minuta. Rad zato nudi uvjerljivu rekonstrukciju događaja, uz jasno ograničenje dokaza.
Jedan od najranijih, ali ne i prvi poznati slučaj
Ispravljanje godine mijenja i povijesni redoslijed. Raniji, vjerodostojan zapis govori o smetnjama u telegrafu željeznice Midland 19. ožujka 1847., u vrijeme kada je nad Britanijom viđena polarna svjetlost. Slučaj iz Exetera, ako se zbio kako je opisano, ostaje među najstarijim primjerima geomagnetske oluje koja je omela tehnički sustav, ali više ne može nositi oznaku prvoga.
Poznatiji Carringtonov događaj iz 1859. također je remetio telegrafske mreže, no ovi zapisi pokazuju da su se slični problemi javljali i prije njega. U to se vrijeme telegraf brzo širio, pa su se električne smetnje povezane sa Sunčevom aktivnošću prvi put jasno vidjele u svakodnevnom radu infrastrukture.
Novo istraživanje pokazuje zašto povijesne zapise treba usporediti s drugim izvorima. Datum otvaranja pruge i vozni red razotkrili su nemoguću kronologiju, a magnetska mjerenja ponudila su objašnjenje koje se uklapa u 1848. godinu. Konačnu potvrdu samog kašnjenja stari zapisi ipak ne daju.
