Dok je Voyager 1 prolazio pokraj Jupitera 1979., njegova je kamera na rubu mjeseca Ije uhvatila oblak iz vulkanske erupcije. Jedanaest godina poslije ista se sonda okrenula prema Zemlji i snimila je kao jedva vidljivu točku. Između tih dviju fotografija stala su otkrića koja su promijenila način na koji gledamo vanjske planete. Nakon NASA-ine potvrde da je Voyager 1 dosegnuo jedan svjetlosni dan od Zemlje, vrijedi se vratiti snimkama zbog kojih je ta misija postala više od rekorda u udaljenosti.
Od čiste sobe do prve snimke Zemlje i Mjeseca
Voyager 1 poletio je 5. rujna 1977., nešto više od dva tjedna nakon svoje blizanke. Premda je krenuo kasnije, bržom je putanjom prvi stigao do Jupitera. Već 18. rujna njegove su kamere zabilježile Zemlju i Mjesec u istom kadru, s udaljenosti od približno 11,7 milijuna kilometara od Zemlje. NASA-in zapis o snimci


Jupiter je izbliza izgledao posve drukčije
Voyager 1 prošao je najbliže Jupiteru 5. ožujka 1979. Kamere su razlučile sitne vrtloge uz Veliku crvenu pjegu i oluje unutar oblačnih pojaseva. Na Iji su zabilježile aktivne erupcije, a na Kalistu koncentrične prstenove oko velikog udarnog područja. Na snimci napravljenoj u potrazi za prstenovima oko Jupitera pojavio se i slab svjetlosni pojas. Bio je to prvi fotografski trag njegova tankog prstena. Fotografije Voyagera 2 iz srpnja iste godine dopunjuju taj pogled detaljima Jupiterove atmosfere i ledene površine Europe. NASA-in arhiv susreta s Jupiterom








Saturnovi prstenovi i izmaglica nad Titanom
Voyager 1 prošao je najbliže Saturnu 12. studenoga 1980. Na obodu Titana snimio je slojeve izmaglice koji zaklanjaju površinu. Kad se udaljio od planeta, okrenuo se unatrag i zabilježio Saturnovu sjenu preko prstenova. Sljedeće je godine Voyager 2 snimio dodatne pojedinosti u prstenovima i na Japetu. Ti kadrovi pokazuju zašto se isplatilo poslati dvije letjelice. Svaka je sustav vidjela iz drukčijeg položaja i u drugo vrijeme. NASA-in arhiv susreta sa Saturnom








Posljednji pogled na Zemlju
Saturn je bio posljednji planet pokraj kojega je prošao Voyager 1. Prelete Urana i Neptuna obavio je Voyager 2. Ipak, oba daleka planeta našla su se na posljednjim snimkama Voyagera 1, zajedno s Venerom, Zemljom, Jupiterom i Saturnom. Sonda je 14. veljače 1990., oko šest milijardi kilometara od Sunca, snimila niz kadrova za obiteljski portret Sunčeva sustava. Na jednome od njih Zemlja je manja od jednog piksela. Svijetla pruga u kojoj se vidi nastala je raspršenjem Sunčeve svjetlosti u kameri. Ubrzo nakon te serije NASA je ugasila kamere. NASA o Blijedoj plavoj točki

