Kuiperov pojas prostire se od Neptunove orbite do približno 50 astronomskih jedinica. To golemo područje naseljeno je uglavnom ledenim tijelima i manjim stjenovitim objektima, među kojima je i Pluton. Većina istraživača smatra da su ti objekti ostatci prvih faza nastanka Sunčeva sustava. Sada, novi znanstveni rad opisuje mogući zasebni dio tog pojasa, iako određena doza nesigurnosti još ostaje.
Godine 2011. astronomi su uočili gušću skupinu tijela oko 44 AJ. Nazvali su je kernel (jezgra?) i pokazali da se objekti u toj zoni odlikuju niskim nagibima i malim ekscentricitetima. Drugim riječima, njihovi su orbitalni putovi gotovo kružni i položeni blizu glavne ravnine Sunčeva sustava. Kernel se nalazi unutar tzv. dinamički hladne populacije Kuiperova pojasa, skupine objekata koji općenito imaju pravilnije, mirnije orbite.
Prvo otkriće kernela temeljilo se na vizualnoj analizi, pa se među istraživačima pojavilo pitanje krije li detaljniji pregled podataka nove obrasce ili dodatne strukture unutar Kuiperova pojasa.
Algoritam DBSCAN uvodi sumnju i otvara novo poglavlje
Autori novog rada odlučili su primijeniti algoritam za klasteriranje DBSCAN, koji se u astronomiji već koristio, ali ne i na Kuiperovu pojasu. Izračunali su baricentrične orbitalne elemente za 1650 klasičnih objekata, uključujući poluveliku os, ekscentricitet i inklinaciju, a zatim su DBSCAN-om tražili skupine objekata sličnih svojstava.
Algoritam je ponovno pronašao kernel, ali i još jednu strukturu tik uz njega, na približno 43 AJ. Tim je privremeno naziva inner kernel (unutarnji kernel). Čini se izdvojenom zbog užeg raspona ekscentriciteta, što može upućivati na zasebnu populaciju. Autori procjenjuju da inner kernel obuhvaća između 7 i 10 posto klasičnih objekata u Kuiperovu pojasu.
No granica između kernela i inner kernela ovisi o odabranim parametrima klasteriranja. To ostavlja otvoreno pitanje jesu li uistinu riječ o dvije jasno razdvojene strukture. Kako pišu autori, DBSCAN je korišten uz uvjet da najprije mora prepoznati poznati kernel, a tek potom provjeriti pojavljuje li se još koja dodatna skupina. Ako se taj uvjet ukloni, granice između dviju struktura postaju nejasne i moguće je da je riječ o jednom proširenom području.
Pravo stanje tek treba utvrditi. Podaci iz Opservatorija Vera C. Rubin stižu uskoro i trebali bi razjasniti prirodu kernela i mogućeg inner kernela. Novi pregledi neba mogli bi otkriti jesu li te strukture stvarno odvojene ili predstavljaju dio jedinstvene populacije oblikovane u ranim epohama Sunčeva sustava.
Autori studije ističu da su obje mogućnosti otvorene. Ili je kernel veći nego što se ranije mislilo, ili unutar dinamički hladne populacije doista postoji dodatna struktura. U oba slučaja, inner kernel ostaje važan element koji zahtijeva objašnjenje.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
