Zamislite da dosegnemo vanjske predjele našeg Sunčevog sustava za manje od pet godina s teškim svemirskim brodom – revolucionarni pogonski sustav mogao bi pretvoriti taj san u stvarnost.
“Pellet-beam” propulzija: Sljedeća granica
Napredni pogonski sustav, poznat kao “Pellet-beam” ili “propulzija na pelet-zrake,” potencijalno bi mogao poslati teški svemirski brod izvan našeg Sunčevog sustava za manje od pet godina, putovanje koje je Voyager 1 sondi trebalo 35 godina. Iako koncept trenutno postoji samo na papiru, privukao je pažnju i NASA-in grant od 175.000 američkih dolara za daljnji razvoj.
Međuzvjezdano putovanje unutar ljudskog života
Inovativni pogon privukao je zanimanje istraživača zbog svoje sposobnosti da dosegnemo međuzvjezdani prostor unutar ljudskog životnog vijeka. Tradicionalne rakete na kemijsko gorivo ne mogu postići takav pothvat, posebice s većim svemirskim brodovima. Artur Davojan, inženjer zrakoplovstva sa Sveučilišta u Kaliforniji, Los Angeles, i glavni istraživač iza prijedloga, objašnjava kako bi ova nova pogonska arhitektura mogla brzo prevoziti teške terete preko Sunčevog sustava i u međuzvjezdani prostor.
Inspiracija iz inicijative Breakthrough Starshot
Koncept “Pellet-beam” nadahnut je inicijativom Breakthrough Starshot, koja radi na razvoju pogonskog sustava “svjetlosnog jedra.” S pomoću milijuna lasera, teoretski bi se mala sonda mogla otploviti do susjednog Proxima Centauri za samo 20 godina.
Napredak izvan malih sondi
Pogonski sustav na pelet-zraku ide izvan malih sondi razmatrajući kako premjestiti veće objekte, što je neophodno za buduće istraživanje ili kolonizacijske napore izvan našeg Sunčevog sustava. Konceptualni pogonski sustav uključuje dvije svemirske letjelice: jednu koja putuje u međuzvjezdani prostor i drugu koja kruži oko Zemlje.
Kako radi “Pellet-beam” pogon
Svemirska letjelica koja kruži oko Zemlje ispaljivala bi zraku mikroskopskih čestica prema međuzvjezdanoj svemirskoj letjelici. Lasersko zračenje zagrijava te čestice, uzrokujući da se neke od njih pretvore u plazmu koja dodatno ubrzava pelete kroz proces zvan laserska ablacija. Peleti bi mogli doseći brzine od 120 km/s (75 milja/s) i udariti jedro međuzvjezdane letjelice ili odbijati magnet u njemu, čime bi se svemirska letjelica ubrzala do ogromnih brzina i omogućila izlazak iz naše heliosfere.
Impresivna vremena putovanja
Davojan navodi da bi sa inovativnim pogonom, vanjski planeti mogli biti dostignuti za manje od godinu dana, 100 astronomskih jedinica (AJ) za oko tri godine. Za usporedbu, Voyager 1 sondi trebalo je 35 godina da 2012. godine prijeđe u međuzvjezdani prostor, otprilike 122 AJ udaljenosti. Svemirski brod sa novim pogonom, i težak jednu tonu mogao bi postići isto za manje od pet godina.
Faza I NASA-inog NIAC grant
Projekt je jedan od 14 koji su u ovoj ranoj fazi financirani iz NASA-inog grant programa Inovativni i napredni koncepti (NIAC). Sljedeći korak uključuje dokazivanje koncepta kroz eksperimente i detaljno modeliranje različitih podsustava u predloženoj pogonskoj arhitekturi.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
