Astronomi sa Sveučilišta Zapadne Australije (UWA) i Međunarodnog centra za radioastronomiju (ICRAR) otkrili su golemu strukturu koja povezuje dvije patuljaste galaksije, NGC 4532 i DDO 137, udaljene 53 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje. Most plina proteže se 185 tisuća svjetlosnih godina, a iz njega se širi i “rep” dug čak 1,6 milijuna svjetlosnih godina,najduži ikad opažen.
Istraživanje objavljeno u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society otkriva kako takvi kozmički mostovi nastaju i zašto su ključni za razumijevanje života galaksija u gusto naseljenim dijelovima svemira.
Kako galaksije gube plin
Voditelj istraživanja, profesor Lister Staveley-Smith (UWA/ICRAR), objašnjava da je pojava rezultat dvaju ključnih utjecaja: međusobnih gravitacijskih sila galaksija i blizine golemog galaktičkog skupa Djevica.
“Kako se galaksije gibaju jedna oko druge i ulaze u oblak plina koji okružuje Skup Djevica, izložene su tzv. ram pressureu – dinamičkom tlaku vrućeg međugalaktičkog medija, čija je temperatura dvjesto puta viša od površine Sunca. Tijekom približno milijardu godina taj je proces postupno izvlačio plin iz galaksija te oblikovao most i rep koji danas opažamo”, ističe Staveley-Smith.
Znanstvenici uspoređuju taj proces s izgaranjem satelita pri ponovnom ulasku u Zemljinu atmosferu, s tom razlikom da se ovdje radi o nevjerojatno dugom vremenskom razdoblju i kozmičkim razmjerima.
Uloga neutralnog vodika u evoluciji svemira
Kozmički most i rep plina otkriveni su u sklopu projekta WALLABY (Widefield ASKAP L-band Legacy All-sky Survey), koji koristi australski radioteleskop ASKAP pod upravom nacionalne znanstvene agencije CSIRO. Istraživači su se pritom usredotočili na neutralni vodik (H I), osnovnu sirovinu iz koje nastaju nove zvijezde.
“Neutralni vodik presudan je za razumijevanje načina na koji galaksije stvaraju nove generacije zvijezda i kako se prilagođavaju uvjetima u svemirskom okruženju”, naglasio je suautor istraživanja, profesor Kenji Bekki.
Prema riječima profesora Staveley-Smitha, sustav NGC 4532 i DDO 137 u mnogočemu podsjeća na našu Mliječnu stazu i Magellanove oblake, što znanstvenicima pruža rijetku priliku za detaljno proučavanje sličnih procesa. “Analizom tih plinovitih mostova dobivamo dragocjen uvid u preraspodjelu galaktičkog plina, u uvjete pod kojima nastaju zvijezde te u dugoročne mehanizme evolucije najvećih struktura u svemiru”, zaključuje.
