Galaksija nazvana Misty Moons na Webbovim snimkama pokazuje nekoliko izrazito zbijenih zvjezdanih nakupina. Astronomi su ih mogli razabrati zahvaljujući skupu galaksija koji se nalazi između nje i Zemlje. Njegova gravitacija savija putanju svjetlosti, povećava prividni sjaj udaljenog izvora i omogućuje pogled na pojedinosti koje bi inače ostale skrivene.
Prema procjeni izvedenoj iz snimaka kroz različite filtre, Misty Moons mogla bi pripadati razdoblju kada je svemir bio star tek oko 400 milijuna godina. Takav pogled posebno je vrijedan jer najranije slabe galaksije obično vidimo kao sitne izvore svjetlosti, bez dovoljno detalja da bismo proučili raspored njihovih zvijezda.
Minami Nakane sa Sveučilišta u Tokiju i međunarodni tim opisali su rezultate u istraživanju objavljenom 19. listopada 2026. u časopisu The Astrophysical Journal. Analizirali su opažanja prikupljena 2025. godine.
Dvije svijetle slike iste galaksije
Misty Moons pronađena je u programu VENUS, koji Webbom istražuje područja iza galaktičkih skupova. U ovom slučaju prirodna je leća skup MACS J0257.1-2325. Tim je upotrijebio snimke Webbove kamere NIRCam u deset filtara te dodatna Hubbleova opažanja.
Gravitacijska leća može proizvesti više slika istog udaljenog objekta. Na snimci se zato ista galaksija može pojaviti na različitim mjestima, izdužena i različito uvećana. Dva neovisna modela raspodjele mase u skupu predviđaju pet slika Misty Moons. Astronomi su jasno izdvojili dvije najsvjetlije slike te izvor koji bi mogao biti treća slika galaksije.
U dvije glavne slike pojačanje sjaja iznosi približno dvadeset do trideset puta. U jednoj se razabiru četiri svijetle nakupine, a u drugoj tri. Kada su istraživači računalno uklonili izobličenja nastala djelovanjem leće, raspored se dobro podudarao. To podupire tumačenje da gledaju iste unutarnje strukture jedne galaksije, a ne dva odvojena sustava.
Udaljenost je procijenjena prema bojama
Crveni pomak opisuje koliko je širenje svemira rastegnulo valnu duljinu svjetlosti na putu do nas. Za Misty Moons tim je dobio vrijednost približno između 11 i 12. U standardnom kozmološkom modelu to odgovara vrlo ranom razdoblju, prije nego što je svemir navršio pola milijarde godina.
Procjena je fotometrijska: temelji se na količini svjetlosti zabilježenoj kroz različite filtre i usporedbi s modelima galaksija. Misty Moons izostaje na kraćim valnim duljinama, a pojavljuje se u infracrvenim filtrima. Takav prijelaz odgovara očekivanom učinku apsorpcije zračenja vodikom kod vrlo udaljene galaksije.
Za pouzdaniju potvrdu udaljenosti potrebno je snimiti spektar. Spektroskopija razdvaja svjetlost mnogo detaljnije i omogućuje prepoznavanje karakterističnih obilježja prema kojima se crveni pomak može preciznije izmjeriti. Do tada procijenjeno razdoblje u kojem gledamo galaksiju ovisi i o pretpostavkama fotometrijske analize.
Velik dio zvijezda okupljen je na malom prostoru
Nakon korekcije za učinak leće, karakteristični polumjeri nakupina iznose približno 10 do 70 parseka, odnosno oko 30 do 230 svjetlosnih godina. Pojedine imaju procijenjenu zvjezdanu masu reda deset milijuna Sunčevih masa. To govori o vrlo velikoj koncentraciji zvijezda na razmjerno malom prostoru.
Istraživači procjenjuju da nakupine mogu sadržavati oko 80 posto ili više ukupne zvjezdane mase galaksije. Međutim, udio ovisi o tome kako se uračuna slabija, raspršena svjetlost između njih. Mlade zvijezde toliko su sjajne da mogu zasjeniti doprinos starijih zvijezda i otežati procjenu ukupne mase.
Kada je tim zasebno modelirao tu raspršenu komponentu, dobio je niže središnje procjene udjela, približno 44 do 54 posto, uz velike nesigurnosti. Točan postotak zato još nije čvrsto određen. Nalaz upućuje na to da je znatan dio zvijezda te galaksije okupljen u gustim nakupinama.
Kako bi izgledala bez prirodnog povećala
Tim je rekonstruiranu sliku galaksije ponovno prilagodio razlučivosti Webbove kamere, ovaj put bez dodatnog povećanja gravitacijske leće. U takvoj simulaciji Misty Moons nalikuje drugim slabim galaksijama iz vrlo ranog svemira. Moguće je, dakle, da slične nakupine postoje i u sustavima čiju unutrašnjost trenutačno ne možemo razabrati.
Ni u Misty Moons nisu svi detalji razriješeni. Najzbijenije nakupine u nekim se snimkama teško razlikuju od točkastog izvora, pa njihove veličine ostaju nesigurne. Na izvedene mase i dimenzije utječe i model galaktičke leće.
Precizniji spektar i bolji modeli leće mogli bi pokazati koliko su ove nakupine stare i masivne. Usporedba s drugim ranim galaksijama zatim bi pomogla odgovoriti na šire pitanje: jesu li se zvijezde u njima često rađale u tako gustim skupinama ili je Misty Moons izniman primjer?
