Nedavna studija provedena na Državnom sveučilištu Georgia ukazuje na značajan utjecaj materinskog jezika na prenošenje informacija od najranijih godina, te istovremeno upućuje na postojanje univerzalnog sustava komunikacije koji ne koristi verbalne elemente.
Profesorica Şeyda Özçalışkan s Odsjeka za psihologiju posvećena je proučavanju veze između jezika i procesa mišljenja, a njezino najnovije istraživanje pod naslovom “Što razvoj gestikulacije s govorom i bez njega može reći o utjecaju jezika na mišljenje” predstavlja nastavak njezinih ranijih radova s odraslim osobama.
U sklopu ove studije, profesorica Özçalışkan u suradnji s kolegama Susan Goldin-Meadow sa Sveučilišta u Chicagu i Che Lucerom sa Sveučilišta Cornell, istraživala je djecu u dobi od 3 do 12 godina. Djeca su govorila engleski ili turski jezik, a zadatak im je bio da rukama prikažu određene radnje, poput trčanja u kuću.
“Za usporedbu smo odabrali engleski i turski jezik zbog njihovih različitosti u izražavanju događaja”, objašnjava Özçalışkan, koja je i sama izvorni govornik turskog jezika. “Na turskom jeziku, opisivanje nekoga tko trči u kuću zahtijeva podjelu radnje na dva dijela: ‘on trči, a zatim ulazi u kuću’. Nasuprot tome, engleski jezik omogućuje izražavanje trčanja i ulaska u jednoj rečenici, što olakšava istovremeno opisivanje načina i puta kretanja.”
Istraživački tim zatražio je od djece da opisuju istu radnju koristeći govor i geste te nakon toga samo geste bez govora. Rezultati su pokazali da kada djeca koriste govor i geste istovremeno, njihove geste prate konvencije njihovog jezika, s vidljivim razlikama između turskih i engleskih govornika. Međutim, kada su djeca koristila samo geste, njihove su geste bile iznenađujuće slične.
Zanimljivi rezultati
“Za turske govornike, koji moraju odvojeno izražavati trčanje i ulazak u svojim rečenicama, lakše je obuhvatiti oba pojma u jednoj gesti nego u govoru,” ističe Özçalışkan. “Kada ne govorimo, gestikulacija ne mora pratiti ovu podjelu, omogućavajući nam da lako kombiniramo te elemente.”
Studija također pokazuje da se ovi obrasci javljaju već u ranoj dobi, s djecom koja počinju slijediti obrasce svojeg govornog jezika već u dobi od 3 do 4 godine. U suradnji s Goldin-Meadow, Özçalışkan je istraživala i odrasle osobe s vidom i bez vida, govornike engleskog i turskog jezika. Koristeći iste metode kao u najnovijem istraživanju, otkrili su slične razlike u govoru i gestama te sličnosti u gestama bez govora, čak i kod sudionika koji su od rođenja bili slijepi.
Do sada su sva istraživanja Özçalışkan pokazala vrlo slične rezultate. Mnoge od gesta sudionika podsjećaju na ono što se naziva “domaći znakovni sustavi”, spontano stvoreni znakovni jezici gluhe djece koja nisu bila izložena standardnom znakovnom jeziku.
“Uočavamo neke osnovne strukture slične onima u ranoj znakovnoj komunikaciji”, navodi Özçalışkan.
Ovi rezultati sugeriraju mogućnost postojanja univerzalnog sustava gesta koji omogućuje komunikaciju bez obzira na jezik, sposobnost sluha ili vid. Kao sljedeći korak u istraživanju, Özçalışkan planira proučavati slijepe turske i engleske govornike kako bi utvrdila postoje li isti obrasci.
“U ranijim radovima utvrdili smo da odrasli bez vida gestikuliraju kao i oni s vidom. Razlike su bile vidljive u govoru i gestama, ali kada ne govore, pokazuju sličnosti. Stoga je sljedeće pitanje kako rano možemo uočiti te obrasce”, zaključuje Özçalışkan.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
