Najstariji dosad datirani trag povezan s navodnjavanjem u okolici drevnog grada Eridua u južnom Iraku potječe iz razdoblja prije otprilike 6500 godina. Ostali analizirani uzorci pripadaju kasnijim razdobljima, sve do drugog tisućljeća prije Krista. Rezultati pokazuju da se poljoprivredni krajolik oko grada oblikovao i mijenjao tijekom više tisućljeća.
Istraživači su prvi put znanstveno datirali kanale i tragove riječnih nanosa povezane s upravljanjem vodom na tom području. Najstariji uzorak datiran je između 4540. i 4443. godine prije Krista. Taj datum odnosi se na jedan istraženi dio krajolika, a ne na cijelu mrežu kanala. Nalazi su objavljeni u časopisu Iraq.
Satelitske snimke otkrile su tragove kanala
Eridu je bio jedno od najstarijih urbanih središta južne Mezopotamije. U njegovoj okolici sačuvali su se tragovi polja, kanala i nekadašnjeg korita Eufrata. Istraživači su ih najprije kartirali na satelitskim snimkama visoke razlučivosti, a zatim su tijekom terenskog rada 2020. iskopali nekoliko probnih sondi i uzeli uzorke.
Uzorci slatkovodnih školjki iz kanala i starog riječnog korita datirani su radiougljičnom metodom. Ona mjeri količinu ugljika-14 u organskom materijalu i omogućuje procjenu vremena njegova nastanka. Najstariji uzorak potječe s mjesta gdje se kanal odvaja od nekadašnjeg toka Eufrata. Istraživači smatraju da bi taj dio mogao predstavljati prijelaz između prirodnog riječnog nanosa i kanala koji su ljudi počeli uređivati.
Satelitske snimke već su pomogle kartirati razgranatu mrežu kanala oko Eridua. Novo istraživanje toj karti dodaje vremenski okvir. Većina drugih uzoraka pripada trećem tisućljeću prije Krista, dok ukupni raspon datuma obuhvaća razdoblje od petog do drugog tisućljeća.
Rijeka je mijenjala krajolik i sustave polja
Na snimkama se ravniji, pravilniji kanali razlikuju od vijugavih nanosa koje je oblikovala rijeka. Usporedba njihova oblika s rezultatima datiranja pomaže istraživačima razlučiti prirodne promjene od ljudskih zahvata. Ipak, uzorci potječu iz malog broja sondi, pa ne određuju starost svakog kanala koji se vidi na satelitskim snimkama.
Područje oko Eridua ostalo je dobro očuvano nakon što je Eufrat promijenio tok, a krajolik se isušio. Rezultati pokazuju da su ljudi vodu iz rijeke usmjeravali prema poljima već u ranom razdoblju naseljavanja Eridua. Daljnja istraživanja trebala bi utvrditi kako su se kanali povezivali, kada su pojedini dijelovi napušteni i kako su se sustavi prilagođavali promjenama riječnog toka.
