Testovi koji uz pomoć računalnih modela procjenjuju biološku dob pokušavaju otkriti stari li tijelo brže ili sporije nego što bismo očekivali prema godinama života. Analiziraju krv ili slinu i rezultat često izražavaju u godinama. No taj broj nije konačna ocjena zdravlja: procjena koja pomaže u istraživanju velike skupine ljudi ne mora biti dovoljno pouzdana za zdravstvene odluke pojedinca.
Kronološka dob govori koliko je vremena prošlo od rođenja. Biološka dob pokušava opisati stanje organizma i promjene povezane sa starenjem. Različiti modeli pritom prate različite pokazatelje, pa za istu osobu mogu dati različite procjene. Nijedan se broj ne može bez dodatnog objašnjenja proglasiti njezinom “pravom” dobi.
Što zapravo računaju epigenetski satovi
Među najpoznatijim su metodama epigenetski satovi. Oni analiziraju metilaciju DNK, odnosno kemijske oznake povezane s regulacijom aktivnosti gena. Raspored tih oznaka mijenja se s dobi, a računalni model u velikom skupu podataka traži obrasce prema kojima može procijeniti dob ili druge pokazatelje starenja.
Nije svaki takav model namijenjen istom zadatku. Jedan je razvijen za procjenu kronološke dobi, a drugi za predviđanje rizika od bolesti ili smrti. Uspješnost u jednom zadatku ne znači da je model jednako dobar u drugome. To je posebno važno kada se rezultat prikazuje kao jednostavan broj godina, bez objašnjenja kako je dobiven.
U stručnom osvrtu objavljenom u časopisu Epigenomics Abner Apsley i suradnici upozoravaju na ograničenja epigenetskih satova pri donošenju zdravstvenih odluka za pojedinca. Na procjenu utječu obrada uzorka i podataka, ali i biološke razlike između tkiva i promjene u sastavu krvnih stanica. Autori smatraju da današnje metode ne zadovoljavaju uobičajene kriterije kliničke korisnosti.
Niži rezultat ne dokazuje pomlađivanje
Zamislimo da osoba na prvom testu dobije rezultat od 52 godine, a na sljedećem 49. Takva razlika sama po sebi ne dokazuje da se tijelo pomladilo za tri godine. Za taj bi zaključak trebalo znati daje li test pri ponovljenim mjerenjima usporedive rezultate, jesu li uzorci obrađeni na usporediv način i prati li promjena rezultata stvarno poboljšanje zdravlja.
Istraživanje pouzdanosti epigenetskih satova objavljeno u časopisu Aging Cell razlikuje pouzdanost laboratorijskog mjerenja od stabilnosti biološkog pokazatelja. Čak i kada je laboratorijsko mjerenje pouzdano, rezultat može odražavati kratkotrajne biološke promjene. Pouzdanost laboratorijskog postupka i značenje dobivenog broja dva su odvojena pitanja.
Slično vrijedi za povezanost rezultata s bolestima. Ako skupina s višom procijenjenom dobi češće obolijeva, to ne znači da će svaka osoba s takvim rezultatom oboljeti. Statistička povezanost ne otkriva automatski ni uzrok ni postupak kojim se rizik može smanjiti.
Što treba dokazati prije primjene u zdravstvu
Satovi starenja ipak imaju vrijednost. Omogućuju uspoređivanje velikih skupina i proučavanje povezanosti molekularnih promjena s dobi. Istraživači mogu provjeravati prati li određeni pokazatelj promjene kroz vrijeme, bez pretpostavke da svaki pojedinačni rezultat predstavlja dijagnozu.
Prije primjene u zdravstvenoj skrbi treba pokazati da test daje dosljedne rezultate i otkriva nešto što već dostupne pretrage ne pokazuju. Potrebno je provjeriti i poboljšava li postupanje prema tom rezultatu zdravlje pacijenata. Dok takvi dokazi nedostaju za pojedini test, rezultat izražen u godinama ostaje procjena modela, a ne pouzdana zamjena za kliničku procjenu zdravlja.
Istaknuta slika: ilustrativna fotografija laboratorijske analize krvi. Izvor slike: National Eye Institute / Rhoda Baer, CC BY 2.0.
