Kamenac koji se hvata na dnu kuhala mogao bi imati i korisnu ulogu: pri nastanku može zarobiti sitne plastične čestice, koje se zatim odvoje od vode zajedno s talogom. U kineskom istraživanju iz 2024. kuhanjem tvrde vode i uklanjanjem taloga izdvojeno je do 90 posto dodane mikroplastike i nanoplastike.
Učinak, međutim, nije bio jednak u svakoj vodi. Što je voda sadržavala više minerala koji stvaraju kamenac, to je postupak bio uspješniji. U mekoj vodi uklonjena je približno četvrtina čestica. Brojka od 90 posto opisuje najbolji rezultat u ispitanim uvjetima, a ne zajamčen učinak svakog kućnog kuhala.
Zimin Yu i suradnici u časopisu Environmental Science & Technology Letters opisali su izdvajanje čestica polistirena, polietilena i polipropilena. Ispitivane čestice bile su veličine od 0,1 do 150 mikrometara, pa su obuhvatile i dio nanoplastike koja se običnim cijeđenjem teško uklanja.
Plastika se zadržava u mineralnom talogu
Tvrda voda sadrži otopljene minerale. Zagrijavanjem se iz nje izdvaja kalcijev karbonat, glavni sastojak kamenca. Kristalne naslage mogu nastajati uz površinu plastičnih čestica, obavijati ih i povezivati u veće nakupine.
Plastika se pritom ne uništava. Iz vode se premješta u talog, pa je i njegovo uklanjanje važan dio postupka. Prema opisu pokusa Američkoga kemijskog društva, uzorci su kuhani pet minuta, a zatim ohlađeni. Istraživači su potom mjerili koliko je čestica ostalo slobodno u vodi.
U uzorku tvrdoće 300 miligrama kalcijeva karbonata po litri uklonjeno ih je do 90 posto. U mekim uzorcima s manje od 60 miligrama po litri učinak je bio oko 25 posto. Za uklanjanje preostalog taloga koji pluta u vodi istraživači su predložili jednostavan filtar, primjerice papirnati filtar za kavu.
Takav filtar ne mora sam zaustaviti svaku pojedinačnu nanoplastičnu česticu. Postupak se oslanja na vezanje sitnih čestica uz veće mineralne nakupine koje se zatim lakše odvajaju od vode.
Zašto rezultat nije opće pravilo za svaku vodu
Istraživači su ispitivali kontrolirane uzorke kojima su dodali čestice određenih vrsta plastike. Voda koju pijemo može sadržavati čestice drukčije veličine, oblika i kemijskog sastava. Razlikuje se i njezina tvrdoća, čak i među mjestima unutar iste države.
Robert C. Hale i Bayleigh I. Albert u naknadnom znanstvenom komentaru ocijenili su pristup obećavajućim, ali upozorili na te razlike. Omekšavanje vode u kućnom sustavu također može oslabiti učinak jer uklanja dio minerala potrebnih za nastanak taloga.
Autori komentara izdvojili su i pitanje aditiva. Plastika nije sastavljena samo od osnovnog polimera, a zagrijavanje može ubrzati oslobađanje nekih dodatnih tvari. Manje slobodnih čestica u vodi stoga samo po sebi ne dokazuje da je uklonjena i svaka otopljena tvar povezana s plastikom.
Manje čestica nije isto što i dokazana zdravstvena korist
Mikroplastika se istražuje i zbog mogućih bioloških učinaka. Zabilježena je i u ljudskoj krvi, dok noviji laboratorijski radovi ispituju kemijske reakcije na dodiru plastike i vode. Ti nalazi objašnjavaju interes za smanjivanje izloženosti, ali ne određuju koliko pojedini postupak mijenja zdravstveni rizik.
Studija o kuhanju vode nije pratila zdravlje ljudi. Pokazala je način izdvajanja dijela čestica u određenim uvjetima. Za procjenu njegove koristi u svakodnevnoj uporabi ostaje provjeriti širi raspon stvarnih uzoraka, promjene otopljenih tvari i koliko se učinkovito uklanja nastali talog.
