Ljudi koji su prije oko 2200 godina oblikovali kinesku terakotnu vojsku ostavili su u vlažnoj glini tragove vlastitih prstiju. Nova analiza tih otisaka upućuje na to da su kipove, uz odrasle muškarce, izrađivale i žene te djeca mlađa od 15 godina.
Istraživači su proučili 79 dobro očuvanih otisaka na 36 glinenih ratnika iz jednog dijela jame broj 1 u mauzoleju prvog kineskog cara Qin Shi Huanga. Statistički model približno 45 posto analiziranih otisaka pripisuje odraslim muškarcima, 32,7 posto odraslim ženama, a 22,3 posto mlađima od 15 godina. Ti udjeli opisuju otiske u uzorku, a ne broj ljudi koji su radili na kipovima.
Xiaoxi Li i suradnici u istraživanju objavljenom u časopisu Journal of Cultural Heritage zaključuju da tragovi u glini dovode u pitanje uvriježenu pretpostavku da su kipove izrađivali isključivo odrasli muškarci.
Tragovi na glavama, rukama i oklopima
Terakotni ratnici poznati su po različitim licima, frizurama i oklopima. Među njima se izdvajaju i rijetki kipovi visokih vojnih zapovjednika. Dosadašnja istraživanja otkrila su mnogo o izradi kipova i organizaciji radionica. Manje se zna o ljudima koji su u njima radili, osobito o njihovoj dobi i spolu.
Otisci su nastali tijekom svakodnevnog rada: oblikovanja gline, spajanja dijelova i dodavanja ukrasa. Sačuvali su se na glavama i rukama ratnika, dijelovima odjeće i oklopa te drugim površinama. U istraženom uzorku na pojedinom je kipu pronađeno od jednog do pet otisaka.
Za procjenu nisu bili presudni ukupna veličina otiska ili njegov oblik, nego prosječan razmak sitnih kožnih grebena koji ga stvaraju. Taj se razmak povećava tijekom odrastanja, a kod odraslih je u prosjeku veći u muškaraca nego u žena.
Jedan otisak nije dovoljan za pouzdanu procjenu
Vrijednosti se ipak znatno preklapaju. Otisak dječaka u adolescenciji može po tom obilježju nalikovati otisku odrasle žene. Istraživači stoga nisu pokušali svakom pojedinom otisku pripisati određenu dob i spol. Primijenili su Bayesov model mješavine, statistički postupak kojim iz raspodjele svih mjerenja procjenjuju zastupljenost različitih skupina.
Takav pristup uzima u obzir nesigurnost procjene i izbjegava problem nekih ranijih metoda: prosječan razmak kožnih grebena i njihova gustoća nisu dva neovisna pokazatelja, nego povezane mjere istog obilježja. Njihovo odvojeno korištenje može dati pogrešan dojam da postoji više neovisnih dokaza.
Granica od 15 godina također ima posebno značenje. Autori su je odabrali prema pravnim tekstovima dinastije Qin, koji su odgovornost vezivali uz dob. To je granica za razvrstavanje u modelu, a ne dob koju su istraživači mogli precizno odrediti iz pojedinačnog otiska.
Žene i mladi u carskim radionicama
Pisani izvori iz doba dinastije Qin spominju odrasle žene, djevojčice i dječake koji su sudjelovali u izradi lakiranih predmeta u radionicama pod državnim nadzorom. Nije, međutim, bilo jasno je li slična podjela rada vrijedila i za izradu terakotne vojske. Otisci sada pružaju fizičke tragove koji podupiru takvo tumačenje.
Autori upozoravaju da su usporedni podaci dobiveni na suvremenom europskom stanovništvu, pa njihova primjena na stanovnike drevne Kine unosi dodatnu nesigurnost. Na rezultate utječu i skupljanje gline te način rada: netko može ostaviti više prepoznatljivih otisaka od drugoga. Procijenjena zastupljenost žena i mladih mogla bi zbog tih čimbenika biti previsoka.
Uzorak pritom obuhvaća samo dio golemog nalazišta. Analiza većeg broja otisaka iz drugih dijelova nalazišta trebala bi pokazati vrijede li ovi rezultati i za druge radionice koje su izrađivale carevu vojsku.
