Nakon gama-bljeska koji je trajao kraće od pola sekunde satelit Einstein Probe zabilježio je gotovo deset minuta rendgenskog zračenja. Međunarodni tim povezuje taj događaj sa spajanjem kompaktnih zvijezda i zaključuje da je njihov ostatak nastavio oslobađati energiju nakon početne eksplozije.
Događaj je zabilježen 4. srpnja 2025. Rendgenski signal dobio je oznaku EP250704a, a gama-bljesak GRB 250704B. Astronomi su opservacije triju svemirskih misija i naknadna mjerenja sa Zemlje usporedili u radu objavljenom u časopisu Science Bulletin.
Pola sekunde gama-zračenja, 560 sekundi rendgenskog signala
Gama-bljesak trajao je približno 0,4 sekunde, što ga svrstava među kratke gama-bljeskove. Takvi se događaji često povezuju sa spajanjem neutronskih zvijezda, iznimno gustih ostataka masivnih zvijezda. No opservacije na različitim valnim duljinama pokazale su da završetak gama-bljeska nije označio i završetak aktivnosti.
Dok su sateliti SVOM i Insight-HXMT pratili gama-zračenje, Einstein Probe bilježio je rendgenski signal. Nakon početnog kratkog impulsa uslijedilo je više epizoda rendgenskog zračenja nižih energija, ukupnog trajanja približno 560 sekundi.
Takve je signale dosad bilo teško zabilježiti od samog početka. Teleskopi s uskim vidnim poljem obično se usmjeravaju prema događaju tek nakon dojave drugog instrumenta. Do tada dio početnog zračenja može već nestati. Einstein Probe širokim vidnim poljem prati upravo rendgensko zračenje nižih energija, pa može uhvatiti i tu ranu fazu.
Tragovi upućuju na spajanje zvijezda
Kako bi utvrdili podrijetlo bljeska, istraživači su organizirali dodatne opservacije u rendgenskom, optičkom i radijskom području. Spektar snimljen Vrlo velikim teleskopom Europskog južnog opservatorija omogućio je mjerenje crvenog pomaka, iz kojeg su astronomi odredili udaljenost izvora. Zračenje je do Zemlje putovalo više od šest milijardi godina.
Energija i spektralna svojstva gama-bljeska odgovaraju onima koje astronomi povezuju sa spajanjem kompaktnih objekata, navodi Sveučilište u Nanjingu. Duboke optičke opservacije nisu otkrile supernovu kakva obično prati urušavanje masivne zvijezde. Ta kombinacija nalaza podupire tumačenje prema kojem je uzrok bilo spajanje, a ne kolaps jedne masivne zvijezde.
Produljena rendgenska aktivnost pritom se teško uklapa u jednostavnu sliku naknadnog sjaja koji nastaje kada se izbačena tvar sudara s okolnim plinom. Autori smatraju da je izvor energije u središtu eksplozije nastavio raditi i nakon kratkog gama-bljeska.
Mogući izvor tog zračenja bio je novonastali magnetar, brzo rotirajuća neutronska zvijezda s izrazito snažnim magnetskim poljem. Takav bi ostatak mogao nastaviti oslobađati energiju, no njegova prisutnost zasad nije izravno potvrđena.
Dugotrajniji rendgenski signal mogao bi olakšati potragu za elektromagnetskim tragovima spajanja koja proizvode gravitacijske valove. Istraživači očekuju da će Einstein Probe zabilježiti još takvih događaja. Usporedba njihovih signala trebala bi pokazati koliko dugo ostaci spajanja oslobađaju energiju i što se s njima događa nakon početne eksplozije.
