Ljudska evolucija nije se odvijala u jednom koraku. Fosilne kosti pokazuju da se način kretanja naših predaka postupno mijenjao. Nalaz je važan za razumijevanje ljudske evolucije. Nova analiza čvrstoće kostiju sedam ranih ljudskih predaka otkriva prijelaz od tijela prilagođenog penjanju i hodanju po tlu prema građi koja je mnogo sličnija današnjoj ljudskoj. Najveća promjena pojavljuje se prije otprilike dva milijuna godina, kada noge postaju snažnije, a ruke postupno gube ulogu glavnog oslonca pri kretanju.
Kosti pamte opterećenje
Međunarodni tim predvođen istraživačima Keck School of Medicine pri Sveučilištu Južne Kalifornije proučio je fosile sedam skupina ranih ljudskih predaka, starih između 1,5 i 3,7 milijuna godina. Znanstvenici su računalnom tomografijom snimili sačuvane dijelove ruku, bedrenih i potkoljeničnih kostiju. Na temelju presjeka procijenili su koliko je svaka kost bila otporna na sile kojima je tijelo bilo izloženo tijekom života.
Takva mjerenja ne daju jednostavan odgovor na pitanje je li se pojedinac penjao ili hodao. Čvrstoća kosti odražava ponavljano opterećenje, a na nju utječu i dob, zdravlje te građa tijela. Kada se isti obrasci pojave u više fosila i usporede sa živim ljudima i čovjekolikim majmunima, ipak je moguće prepoznati širi način kretanja.
Australopiteci zadržavaju snažne ruke
Kosti australopiteka imaju snažne ruke, ali noge su im već pokazivale obilježja povezana s uspravnim hodom. Takva kombinacija upućuje na život u kojem su se životinje i dalje često penjale, dok su se na tlu kretale na dvije noge. Ruke su pri penjanju morale podnositi veliko opterećenje, pa su ostale robusnije nego kod kasnijih pripadnika roda Homo.
Rezultat se uklapa u sliku prijelaznog razdoblja. Australopiteci nisu bili ni majmuni koji samo žive na drveću ni ljudi u današnjem smislu. Njihova je anatomija spajala dvije strategije kretanja, a udio svake od njih vjerojatno je ovisio o vrsti i okolišu.
Rod Homo mijenja odnos ruku i nogu
U fosilima ranih pripadnika roda Homo, starima između 1,8 i 2,3 milijuna godina, omjer se mijenja. Noge su relativno snažnije, dok su ruke manje robusne. To je obrazac koji se približava ljudskom načinu kretanja, u kojem noge nose tijelo pri dugotrajnom hodu, a ruke su slobodne za nošenje, izradu alata i druge zadatke.
Autori smatraju da se taj prijelaz dogodio približno u vrijeme kada se povećavao i ljudski mozak. Povezanost ne dokazuje da je veći mozak uzrokovao promjenu hoda, ali dvije su se promjene pojavile u sličnom razdoblju. Hodanje na otvorenijem terenu moglo je osloboditi ruke, a nove sposobnosti i složeniji način života mogli su dodatno potaknuti promjene u tijelu.
Što se može, a što ne može zaključiti iz fosila
Čvrstoća kosti ne govori izravno koliko je dugo neka vrsta hodala na dvije noge. Ona pokazuje kakve je sile kost najčešće podnosila. Zato istraživanje ne određuje jedan trenutak u kojem su ruke prestale služiti za penjanje, nego prepoznaje postupno pomicanje ravnoteže između dviju vrsta kretanja.
Ovo otkriće nadopunjuje ranija istraživanja o tome kako su uspravni hod i razvoj mozga oblikovali ljudsku anatomiju. U analizi povezanosti hodanja na dvije noge i razvoja dešnjaštva isti se prijelaz promatra kroz ponašanje i organizaciju mozga, dok novi rad trag traži u samim kostima.
Prijelaz koji je trajao milijunima godina
Rezultati pokazuju da se ljudsko kretanje razvijalo postupno. Australopiteci su zadržali snažne ruke i istodobno razvili noge sposobne za hod na dvije noge, a rani Homo pomaknuo je težište još više prema kretanju po tlu. Takav slijed objašnjava zašto fosilni zapisi ne izgledaju kao ravna crta prema suvremenom čovjeku, nego kao niz različitih kombinacija osobina.
Studija je objavljena u časopisu Science Advances u radu o čvrstoći kostiju i promjenama u kretanju ranih ljudskih predaka. Daljnja mjerenja novih fosila trebala bi pokazati koliko se isti obrazac ponavlja među različitim vrstama i populacijama. Svaki takav nalaz pomaže preciznije odrediti kada su noge postale glavni oslonac ljudske loze, a ruke dobile slobodu za ono što danas smatramo tipično ljudskim radnjama.
