Kosa Neila Armstronga završila je 2004. u rukama kolekcionara nakon što je brijač prodao njegove odrezane vlasi za 3000 dolara. Prvi čovjek koji je hodao po Mjesecu nije znao za prodaju niti ju je odobrio. Kada je doznao što se dogodilo, prestao je dolaziti u brijačnicu i angažirao odvjetnike.
Sve se zbilo u Lebanonu u američkoj saveznoj državi Ohio, gdje je Armstrong godinama odlazio brijaču Marxu Sizemoreu. Danas se ta epizoda često prepričava kao neobična anegdota iz života astronauta, no u vrijeme događaja otvorila je sasvim ozbiljno pitanje: može li netko zaraditi na osobnim predmetima slavne osobe bez njezina pristanka?
Od šišanja do kolekcionara
Sizemore je nakon jednog šišanja sačuvao Armstrongovu kosu. Za nju se zainteresirao John Reznikoff, američki kolekcionar poznat po prikupljanju vlasi povijesnih i drugih poznatih osoba. Prema izvještaju The Guardiana iz 2005., posrednik je brijaču ponudio 3000 dolara. Prihvatio je ponudu i kosu predao kupcu. Reznikoffova zbirka uključivala je i vlasi Abrahama Lincolna, Marilyn Monroe te Alberta Einsteina. Upravo je Armstrongovo mjesto u povijesti svemirskih letova njegovu kosu činilo privlačnom kolekcionaru.
Armstrong je za prodaju doznao gotovo godinu dana poslije. Sizemore ga je, prema vlastitom iskazu, redovito šišao otprilike jednom mjesečno. Kada je astronaut doznao što je brijač učinio, Sizemore je pokušao vratiti kosu, ali Reznikoff ju nije htio predati. Armstrongovi odvjetnici poslali su brijaču pismo i zatražili da kosu vrati ili da 3000 dolara uplati dobrotvornoj organizaciji koju astronaut odabere te podmiri njegove odvjetničke troškove. U pismu su se pozvali na zakon Ohija kojim se štite prava poznatih osoba.
Sizemore nije mogao platiti traženi iznos, a Reznikoff nije pristao vratiti kosu. Prema kasnijem prikazu pravosudnih tijela Ohija, kupac je uplatio 3000 dolara u dobrotvorne svrhe i tako izbjegao tužbu. Armstrong kosu nije dobio natrag. Dostupni izvještaji govore o odvjetničkom zahtjevu i donaciji, a ne o sudskoj presudi.
Zašto je Armstrong reagirao?
Činjenica da je Armstrong bio svjetski poznat nije značila da je pristao na prodaju svega što je s njim povezano. Armstrong je nakon misije Apollo 11 rijetko davao intervjue o slijetanju na Mjesec. Radio je kao profesor zrakoplovnog inženjerstva na Sveučilištu u Cincinnatiju i nastojao sačuvati dio privatnog života.
Za Reznikoffa je nekoliko vlasi bilo vrijedan dodatak zbirci. Za Armstronga je presudno bilo to što o prodaji nije odlučivao on. Odvjetničkim zahtjevom nije tražio novac za sebe, nego povrat kose ili uplatu u dobrotvorne svrhe.
Priča o šišanju zbog toga govori više o teretu slave nego o cijeni jednog pramena kose. Čovjek koji je 1969. stupio na Mjesec više od tri desetljeća poslije nije mogao otići ni brijaču bez mogućnosti da netko taj posjet pretvori u kolekcionarski posao.
