Egipćani nisu morali riješiti samo kako podignuti težak kamen. Trebali su ga izvaditi iz stijene, obraditi, dopremiti na gradilište i postaviti na pravo mjesto, dok su druge skupine radnika pripremale sljedeće blokove. Istodobno je trebalo hraniti ljude, održavati alate i uskladiti poslove koji nisu smjeli zapeti.
Dobar dio tog sustava danas poznajemo. Sačuvani su kamenolomi, tragovi obrade, naselja povezana s gradnjom i zapisi ljudi koji su prevozili kamen. Najveća nepoznanica nije jesu li Egipćani mogli organizirati gradnju, nego kako su pojedine postupke povezali u svim njezinim fazama.
Zato su dvije česte tvrdnje jednako neprecizne: da o gradnji piramida ne znamo gotovo ništa i da je jedna nova studija napokon objasnila sve.
Nije svaki kamen prolazio isti put
Velika piramida u Gizi, podignuta za faraona Keopsa, odnosno Khufua, izvorno je bila visoka oko 146,5 metara. Njezinu glavninu čini lokalni vapnenac, dok je vanjština bila obložena kvalitetnijim vapnencem iz Ture, dopremljenim brodovima. Tu razliku navodi i egipatsko Ministarstvo turizma i starina.
Ona je važna jer se često zamišlja da je svaki blok trebalo prevoziti stotinama kilometara. Nije. Običan kamen za jezgru i pažljivije odabran kamen za oblogu nisu predstavljali isti transportni zadatak.
Prema pregledu University College Londona, mnoge su piramide građene blizu kamenoloma. Granit iz Asuana upotrebljavao se za odabrane dijelove građevina, među njima unutarnje prostorije. Izbor materijala ovisio je o njegovoj namjeni, a s njim su se mijenjali obrada i prijevoz.
Ni alat nije morao djelovati samo svojom oštricom. U obradi kamena važni su bili udaranje, brušenje i abrazivni materijali. UCL-ov pregled kamenoklesarskih postupaka opisuje tragove bakrenih dlijeta, piljenje i moguću ulogu čestica kvarcnog pijeska. Pitanje stoga nije jednostavno može li bakar zarezati tvrđu stijenu, nego kako su zajedno djelovali alat, abraziv i ponavljanje postupka.
Mererov dnevnik: zapis čovjeka koji je prevozio kamen
Jedan od najvrjednijih izvora pronađen je 2013. u Wadi el-Jarfu na obali Crvenoga mora. Među papirusima bili su dnevnici povezani s nadzornikom Mererom i njegovom posadom.
U objavljenom prijevodu Francuskog instituta za orijentalnu arheologiju pojavljuju se putovanja između Ture i Akhet-Khufua, naziva Keopsova piramidalnog kompleksa. Zapisi govore o prijevozu vapnenca, plovidbi, pristajanju i svakodnevnim obvezama posade.
Dokument je vrijedan jer bilježi svakodnevni rad u Keopsovo vrijeme, umjesto mnogo kasnijih nagađanja o gradnji.
Ipak, Merer nije ostavio priručnik za izgradnju piramide. Njegov dnevnik ne opisuje podizanje blokova do vrha, nacrt rampe ni raspored svih radnika. Potvrđuje važan dio opskrbnog lanca, ali ne daje odgovor na svaki građevinski problem.
Zato tvrdnja da je papirus "otkrio kako su građene piramide" govori više nego što sam dokument može potvrditi.
Nil je bio dio gradilišta
Današnji prizor piramida uz pustinju lako navodi na pogrešnu predodžbu o krajoliku u kojem su nastale. Za razumijevanje gradnje treba rekonstruirati i nekadašnje vodene putove.
Istraživanje objavljeno 2024. u časopisu Communications Earth & Environment predstavilo je dokaze o nekadašnjem rukavcu Nila uz niz piramidalnih kompleksa, od područja Gize prema jugu. Autori su povezali satelitske radarske podatke s istraživanjem tla i krajolika.
Takvi nalazi pomažu objasniti zašto se piramide nalaze upravo na određenim položajima. Pristup vodi mogao je znatno olakšati dopremu materijala i opskrbu.
No postojanje riječnog rukavca ne znači da znamo rutu svakoga broda u svakoj godini gradnje. Vodostaji, kanali, pristaništa i obala mijenjali su se. Riječni prijevoz dobro je potkrijepljen dio priče; potpuna rekonstrukcija prometne mreže zaseban je istraživački zadatak.
Kako se težak teret vukao po tlu?
Poznat eksperiment fizičara sa Sveučilišta u Amsterdamu pokazao je da odgovarajuća količina vode može olakšati vuču sanjki po pijesku. U njihovim pokusima potrebna sila mogla se približno prepoloviti.
Objašnjenje nije u tome da voda jednostavno pretvara podlogu u sklisku površinu. Mala količina vode povezuje zrnca pijeska i učvršćuje ga, pa se ispred sanjki stvara manja nakupina materijala. Nalaz je objavljen 2014. u časopisu Physical Review Letters, a postupak opisuje sveučilišno priopćenje.
Pokus pokazuje da postupak može funkcionirati, ali ne otkriva koliko je radnika doista vuklo pojedini teret u Gizi. Potreban broj ovisio bi o masi tereta, obliku sanjki, podlozi, nagibu i količini vode.
Ni često reproducirana slika vuče velikog kipa iz grobnice Djehutihotepa nije prikaz gradnje Keopsove piramide. Ona pomaže razumjeti egipatski prijevoz teških tereta, ali pripada drugom vremenu i kontekstu.
Rampe: poznato rješenje, nepotpuna rekonstrukcija
Arheolozi su u kamenolomu Hatnub pronašli rampu sa stubama i nizovima rupa za stupove. Istraživači su predložili da su užad, stupovi i sanjke omogućavali izvlačenje kamena uz vrlo strm nagib.
Prema Sveučilištu u Liverpoolu, sustav potječe iz Keopsova vremena. To ga čini važnim za poznavanje tadašnje tehnologije.
Ali Hatnub je kamenolom alabastera, ne sačuvana građevinska rampa uz Veliku piramidu. Nalaz pokazuje raspoloživo znanje o vuči tereta, ne dokazuje cijeli postupak u Gizi.
Ovdje treba razdvojiti dva pitanja: jesu li Egipćani upotrebljavali rampe i kakva je točno bila rampa, ili kombinacija postupaka, na određenoj piramidi.
Svaka predložena rekonstrukcija mora objasniti više od samog nagiba. Treba pokazati gdje su radnici stajali, kako su usmjeravali blokove, kako je rad napredovao s povećanjem visine i kako su pristupne konstrukcije uklonjene. Tehnička mogućnost nužan je uvjet dobrog objašnjenja, ali bez arheološke potvrde nije dovoljan.
Gradnja je zahtijevala naselje, ne samo radnu snagu
Istraživanja organizacije Ancient Egypt Research Associates na lokalitetu Heit el-Ghurab otkrila su veliko naselje povezano s piramidalnim kompleksima u Gizi.
Radionice, skladišta, pekarnice, kuhinje i različite stambene građevine upućuju na organizaciju mnogo složeniju od skupine ljudi koja vuče kamen. Netko je proizvodio opremu, pripremao hranu, raspoređivao zalihe i vodio evidenciju.
Naselje ipak nije potpuno sačuvano boravište upravo Keopsovih graditelja. Velik dio poznatih nalaza povezan je s kasnijim vladarima Četvrte dinastije.
Nalazi ipak otkrivaju infrastrukturu koja je održavala velike kraljevske projekte. Ne otkrivaju društveni položaj svakog radnika, ali jasno pokazuju podjelu poslova i trajnu opskrbu.
Za gradilište takve veličine zastoj u dopremi hrane ili alata mogao je biti jednako važan problem kao zastoj u dopremi blokova.
Što zapravo znači precizna orijentacija?
Velika piramida vrlo je precizno usmjerena prema stranama svijeta. To je izmjereno svojstvo građevine. Postupak kojim je postignuto nije jednako sigurno poznat.
Glen Dash u radu objavljenom u Journal of Ancient Egyptian Architecture ispitao je metodu praćenja sjene okomitog štapa oko ravnodnevnice. Pokazao je da razmjerno jednostavan postupak može dati vrlo precizan smjer.
Razmatraju se i metode oslonjene na zvijezde. Uspješan suvremeni pokus pokazuje da je određeno rješenje izvedivo, ali ne dokazuje da su ga graditelji doista odabrali.
Ista razlika vrijedi za cijelu temu: izmjeren rezultat, uspješna rekonstrukcija i povijesno potvrđen postupak nisu ista kategorija dokaza.
Zašto se priča o "hidrauličnom dizalu" ne može prenijeti na Gizu?
Rad objavljen 2024. u časopisu PLOS ONE razmatra mogućnost da je voda pomagala pri gradnji Džozerove stepenaste piramide u Sakari.
Autori su predložili tumačenje krajolika i dijelova kompleksa kao sustava za upravljanje vodom te razradili model hidrauličnog podizanja.
Riječ je o objavljenoj, recenziranoj hipotezi, ne o pronađenom i potvrđenom dizalu. Sam rad navodi da neke potrebne veze među dijelovima predloženog sustava još nisu identificirane.
Uz to, Džozerova piramida nije Keopsova piramida. Razlikuju se vrijeme gradnje, položaj i arhitektura. Čak ni moguća potvrda jednoga postupka u Sakari ne bi automatski objasnila gradnju u Gizi.
Što je potvrđeno, a što ostaje otvoreno?
- Podrijetlo kamena dobro je potvrđeno. Graditelji su koristili lokalni vapnenac i kamen iz drugih kamenoloma, ovisno o namjeni.
- Prijevoz vodom izravno je dokumentiran. Mererovi zapisi potvrđuju opisane prijevoze vapnenca, ne svaki prijevoz u povijesti gradnje.
- Organizirana opskrba i specijalizirani poslovi dobro su potvrđeni. O njima svjedoče naselja, radionice i administrativni nalazi.
- Prednost vlažnog pijeska eksperimentalno je potvrđena. Pokusi pokazuju smanjenje potrebne sile u odgovarajućim uvjetima. Opseg povijesne primjene ostaje otvoren.
- Točan sustav podizanja u svim fazama ostaje otvoreno pitanje. Nalazi i rekonstrukcije još ne daju potpun slijed gradnje u Gizi.
- Hidraulično dizalo ostaje hipoteza. Postoji model za Džozerovu piramidu, ne potvrđen uređaj.
Gradnja je bila niz povezanih poslova, a ne jedan postupak koji bi objasnio sve. Kamenolom objašnjava vađenje, papirus prijevoz, naselje organizaciju, a pokus mogućnosti određenog postupka.
I pri drugim arheološkim pitanjima važno je znati što pojedini dokaz mjeri. Primjerice, radiokarbonsko datiranje određuje starost prikladnog organskog uzorka, ne izravno trenutak klesanja kamena. Slično tome, zaštita prolaza u piramidama zasebno je pitanje od načina njihove izgradnje.
O graditeljima danas znamo mnogo više od toga da su podigli goleme spomenike. Poznajemo dijelove njihova radnog dana. Ono što još nedostaje jest pouzdano povezivanje tih dijelova u potpun slijed gradnje.
