Na olovnom pečatu pronađenom na Lukovcu kraj Raba može se pročitati ime Stjepan i njegova služba: biskup. No kojem je gradu pripadao, zasad nije poznato. Hrvatsko-poljski tim nalaz preliminarno smješta u 6. ili 7. stoljeće.
Pečat je velik svega 22 × 19 milimetara. Na jednoj strani stoji STEPHANVS, na drugoj EPISC, kratica latinske riječi za biskupa. Natpise okružuju ukrasi, uključujući vijenac i rozete. Kroz olovo je prolazila uzica kojom se pečat pričvršćivao uz dokument.
Prema objašnjenju istraživača Fabiana Welca i Ane Konestre za poljsku agenciju PAP, starost se procjenjuje prema obliku, slovima, usporedbama s drugim pečatima i arheološkom sloju. Vrijedan je i poznati kontekst pronalaska: za mnoge slične predmete s tržišta starina ne zna se gdje su iskopani.
Latinski natpis istraživače usmjerava prema usporedbama s biskupskim pečatima iz Italije. Ipak, mjesto pronalaska ne dokazuje da je Stjepan bio rapski biskup. Dokument je mogao stići iz drugog središta. Njegov sadržaj nije poznat.
Biskup čije ime tek treba povezati s povijesnim zapisima
Rab je imao biskupa već u vrijeme kojemu se pripisuje pronađeni predmet. U povijesnom pregledu Krčke biskupije, koja danas obuhvaća i Rab, navodi se Ticijan, prvi rapski biskup poznat po imenu. Zabilježen je na crkvenim saborima u Saloni 530. i 533. godine.
To daje povijesni okvir nalazu, ali ne rješava pitanje njegova vlasnika. Za povezivanje Stjepana s određenom biskupijom nije dovoljno pronaći njegovo ime na otoku. Potreban je podatak koji bi ga izravno vezao uz tu službu i mjesto. Pečat zasad pruža ime i titulu, ne takvu potvrdu.
Na malom otočiću stajalo je gusto izgrađeno naselje
Lukovac se nalazi u plitkoj loparskoj uvali, na sjeveru Raba. Njegovu ulogu u kasnoj antici istraživači su razmatrali i u ranijim radovima. U znanstvenom radu objavljenom 2024. u časopisu Saeculum Christianum opisali su ostatke naselja koje je zauzimalo gotovo cijelu raspoloživu površinu otočića.
Uz njegov rub protezao se zid ojačan potpornjima. U središtu je bila jednobrodna crkva s polukružnom apsidom, čija je unutrašnjost bila duga približno 13 i široka 6,5 metara. Takva je građevina zauzimala znatan prostor unutar maloga naselja.
Autori rada razmatraju nekoliko mogućih namjena Lukovca. Mogao je služiti kao utvrđeno sklonište okolnom stanovništvu, a ne isključuju ni ulogu u opskrbi bizantske vojske. Veličina i položaj crkve upućuju i na vjersko značenje mjesta. Nijedna od tih pretpostavki sama po sebi ne dokazuje da je ondje živio biskup.
Egipatski kamen, staklene svjetiljke i ostaci hrane
Raniji nalazi pokazuju kako je život iza zidina izgledao. U sveučilišnom izvješću iz studenoga 2024. navedeni su kameni relikvijar, ulomci ukrasnih pločica od egipatskog porfira, ostaci staklenih svjetiljki i olovnih okvira prozorskih stakala. Ti predmeti svjedoče o opremi crkve koja se ne može rekonstruirati samo iz sačuvanih zidova.
Istražena je i cisterna duga 11,5 i široka 5,2 metra, duboka više od dva metra. U njoj su pronađeni ukrašena brončana pojasna kopča te ostaci žitarica, mahunarki i sjemenke grožđa.
Među žitaricama prepoznati su pšenica, pir i raž. Budući da su zrna bila očišćena od pljeve, istraživači pretpostavljaju da su na otočić dopremana već obrađena. Takvi nalazi otvaraju pitanja o opskrbi naselja i svakodnevici njegovih stanovnika, uz ona o crkvi i fortifikacijama.
Istraživanja se nastavljaju u okviru projekta Re:Set Instituta za arheologiju, koji uspoređuje kasnoantička naselja na Rabu i u Danilu kraj Šibenika. Cilj je utvrditi kako su se lokalne zajednice prilagođavale promjenama, gdje su gradile nova naselja i kakav je bio odnos utvrđenih mjesta prema gradovima i okolnom prostoru.
Pročitajte i: Arheolozi kod Visa pronašli grčke posude s osobnim oznakama.
