Ispod Europine ledene kore, prema NASA-inim procjenama, nalazi se ocean s više vode nego u svim Zemljinim oceanima zajedno. Encelad, drugi ledeni mjesec zanimljiv astrobiolozima, dio svojega oceana izbacuje u svemir. Ta razlika otvara dva različita puta u potrazi za tragovima života: na jednom treba proučiti debelu ledenu koru i ono što se događa ispod nje, dok drugi sam donosi uzorke nadomak instrumenata.
Jupiterova Europa i Saturnov Encelad zato su među najvažnijim ciljevima astrobiologije. IFLScience u usporedbi tih dvaju svjetova otvara pitanje gdje bismo prije mogli pronaći izvanzemaljski život. No najbolji cilj za sljedeću misiju i mjesto s najvećim izgledima za nastanak života nisu nužno isto. Za prvo možemo usporediti konkretne prednosti istraživanja; za drugo još nemamo dovoljno podataka.
Enceladov ocean može se istraživati u letu
Encelad je širok tek oko 500 kilometara, ali ispod ledene površine ima globalni ocean slane vode. Kroz pukotine u blizini južnog pola izbacuje vodenu paru i ledene čestice. NASA-ina letjelica Cassini prolazila je kroz taj materijal i proučavala njegov sastav.
Prema NASA-inu pregledu Encelada, analize uzoraka otkrile su organske spojeve i druge sastojke važne za život kakav poznajemo. Sitne čestice silicijeva dioksida, zajedno s drugim mjerenjima, upućuju na reakcije tople vode i stijena u unutrašnjosti. Takve reakcije mogu biti izvor kemijske energije, neovisno o Sunčevoj svjetlosti.
To je velika prednost za istraživanje. Umjesto bušenja kilometrima duboko kroz led, sonda može analizirati ono što ocean šalje prema površini i u svemir. Kozmos je već pisao o pokušajima da se analizom čestica iz mlazova procijene uvjeti u Enceladovu oceanu.
Uzorak iz mlaza ipak nije preslika cijelog oceana. Materijal se pri izbacivanju hladi, smrzava i razdvaja, a zatim velikom brzinom udara u instrument. Treba razumjeti koje molekule prežive taj put i koliko vjerno prikupljene čestice predstavljaju vodu iz dubine. Dostupnost materijala olakšava mjerenje, ali ne uklanja problem njegova tumačenja.
Europa ima golemi ocean i misiju koja mu se približava
Za Europu postoje snažni dokazi da ispod ledene kore ima ocean tekuće vode. NASA procjenjuje da bi mogao sadržavati više nego dvostruko veću količinu vode od svih Zemljinih oceana. Za potragu za životom, međutim, sama količina vode nije dovoljna: važni su i kemijski sastav te dostupna energija.
Zato se istražuju mogući dodiri vode sa stjenovitim dnom, prijenos materijala kroz led i izvori topline. O modelima hidrotermalne cirkulacije na Europi i Enceladu Kozmos je već pisao. Takvi modeli pomažu odrediti što treba mjeriti, ali izračun povoljnih uvjeta još nije otkriće organizama.
Europa sada ima vrlo konkretnu prednost: prema njoj putuje NASA-ina letjelica Europa Clipper. Lansirana je 14. listopada 2024., a u Jupiterov sustav trebala bi stići u travnju 2030. Planirano je 49 bliskih preleta Europe iz orbite oko Jupitera.
Devet znanstvenih instrumenata i gravitacijska mjerenja trebali bi povezati podatke o površini, ledu i unutrašnjosti. Cilj misije jest utvrditi postoje li ispod površine mjesta pogodna za život. Clipper tako treba pokazati gdje bi buduća potraga za njegovim tragovima imala najviše smisla.
Nastanjiv ocean nije isto što i nastanjen ocean
U usporedbama tih mjeseci lako se pomiješaju dva pitanja. Prvo glasi može li ondje postojati okoliš u kojem bi organizmi opstali. Drugo je postoji li život doista. Voda, organski spojevi i energija podupiru odgovor na prvo pitanje, ali sami ne daju odgovor na drugo.
Organske molekule mogu nastati i bez organizama. Zanimljiv kemijski signal zato treba usporediti s procesima u kojima život ne sudjeluje. Uvjerljiv zaključak tražio bi više međusobno povezanih mjerenja, uz dobro razumijevanje uzorka i okoliša iz kojega potječe.
NASA u objašnjenju izbora Europe naglašava tri osnovna uvjeta koja poznajemo sa Zemlje: tekuću vodu, određene kemijske sastojke i izvor energije. Taj pristup sužava potragu na okoliše koje možemo znanstveno ispitivati, a da unaprijed ne pretpostavimo kako bi izvanzemaljski organizmi morali izgledati.
Dva različita puta prema istom odgovoru
Encelad pruža rijetku priliku da se unutarnji ocean istražuje kroz izbačene čestice. Europa će, zahvaljujući Clipperu, dobiti sustavno istraživanje kojim će se povezati geologija, sastav površine i građa unutrašnjosti. To su različite prednosti, a ne pouzdana ljestvica vjerojatnosti života.
Sljedeća mjerenja trebala bi razjasniti uvjete u tim skrivenim oceanima. Za Europu će to biti nova mjerenja iz blizine; za Encelad priprema instrumenata i misija koje bi njegove mlazove mogle ispitati podrobnije nego Cassini. U oba slučaja presudno će biti koliko pouzdano iz prikupljenih podataka možemo rekonstruirati uvjete ispod leda.
