Ponovna analiza 14 godina podataka svemirskog teleskopa Hubble oslabila je ranije tvrdnje da su oko Jupiterova mjeseca Europe zabilježeni tragovi vodene pare, mogući znak aktivnosti ispod ledene kore. Mogućnost takve aktivnosti nije isključena, ali podaci više ne podupiru razinu sigurnosti s kojom se o njoj govorilo prije desetak godina.
Europa zbog toga nije manje zanimljiva. I dalje je jedan od najvažnijih ciljeva u Sunčevu sustavu jer ispod ledene površine vjerojatno skriva velik slani ocean. No jedan od najpoznatijih tragova koji su upućivali na moguću vezu između tog oceana i prostora oko mjeseca sada izgleda znatno slabije.
Stari Hubbleov signal više nema istu težinu
Znanstvenici iz Instituta Southwest Research (SwRI) ponovno su proučili podatke koje je svemirski teleskop Hubble prikupljao tijekom 14 godina, s naglaskom na vrlo rijetku atmosferu Europe. Nova analiza, objavljena u časopisu Astronomy & Astrophysics, vraća se pitanju koje je 2014. privuklo veliku pozornost: je li Hubble doista zabilježio tragove vodene pare oko tog ledenog mjeseca?
Među autorima ranijeg rada bio je i dr. Kurt Retherford iz SwRI-ja. Sada kaže da dokazi nisu toliko snažni koliko se tada činilo. To je važna promjena jer je prvotno tumačenje upućivalo na mogućnost da se materijal povezan s Europinom ledenom površinom, a možda i s dubljim slojevima, povremeno pojavljuje u prostoru oko mjeseca.
Za Europu je to posebno važno. Ispod njezine ledene kore vjerojatno se nalazi velik slani ocean. Kada bi se vodena para doista pojavljivala iznad površine, znanstvenici bi mogli dobiti neizravan pristup materijalu iz tog skrivenog okoliša, bez bušenja kroz kilometre leda.
Signal na granici mogućnosti teleskopa
Nova analiza usredotočila se na mjerenja instrumenta Space Telescope Imaging Spectrograph, koji je dio svemirskog teleskopa Hubble. Istraživači su posebno proučavali Lyman-alfa emisiju, ultraljubičastu svjetlost povezanu s atomima vodika. Takva mjerenja mogu pomoći u razumijevanju vrlo rijetke atmosfere Europe i materijala koji s njezine ledene površine postupno odlazi u svemir.
No riječ je o vrlo slabom signalu. U ranijoj analizi jedno od najosjetljivijih pitanja bilo je točno određivanje položaja Europe u Hubbleovoj slici. Retherford ističe da je pomak od samo jednog ili dva piksela mogao utjecati na tumačenje podataka.
To je dovoljno da se raniji trag pročita drukčije. Ono što je 2014. izgledalo kao mogući znak vodene pare sada se može objasniti i nesigurnošću u obradi podataka ili statističkim šumom.
Pouzdanost više nije dovoljna za čvrstu tvrdnju
Dr. Lorenz Roth s Kraljevskog tehnološkog instituta u Švedskoj, glavni autor novog rada, navodi da je ponovna analiza znatno promijenila procjenu. Ranija sigurnost od 99,9 posto pala je na manje od 90 posto.
To ne znači da je mogućnost vodene pare nestala. Znači da postojeći podaci više nisu dovoljno snažni za tvrdnju da je Hubble pouzdano zabilježio takav fenomen. U znanstvenom radu ta je razlika velika. Signal vrijedi pratiti, ali nije dovoljno čvrst da bi se na njemu gradila sigurna priča o aktivnosti ispod Europine ledene kore.
Retherford zato naglašava da nova analiza ne isključuje ranije tumačenje, ali ga više ne podupire istom snagom. Opis fenomena, prema njegovim riječima, danas ne stoji jednako uvjerljivo kao prije.
Europa Clipper stiže u pravom trenutku
Iako je slučaj s Hubbleovim tragovima sada slabiji, nova analiza donosi bolji uvid u neutralne atome vodika u Europinoj atmosferi. Ti atomi potječu iz vodena leda na površini i dio su procesa kroz koje materijal postupno napušta mjesec.
Europa zato ostaje jedan od najvažnijih svjetova za buduća istraživanja. Na Enkeladu su potvrđeni mlazovi vodene pare i ledenih čestica, a Jupiterova Ija pokazuje koliko aktivni mogu biti mjeseci u vanjskom Sunčevu sustavu: njezini vulkani izbacuju sumporov dioksid u svemir. Europa bi, ako se pokaže aktivnom, bila drukčiji slučaj, ledeni svijet s oceanom ispod površine i mogućim prolazima kroz koru.
Odgovor bi mogla donijeti NASA-ina misija Europa Clipper, koja bi u Jupiterov sustav trebala stići 2030. godine. Letjelica će izbliza proučiti Europinu površinu, ledenu koru, rijetku atmosferu i prostor oko mjeseca. Tek tada će se moći bolje procijeniti jesu li stari Hubbleovi tragovi bili prvi nagovještaj stvarne aktivnosti ili signal koji je izgledao uvjerljivije nego što je doista bio.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
Izvori i publikacija
Europa’s Lyman-α emissions from HST/STIS observations
DOI: 10.1051/0004-6361/202659406
Časopis / izvor: Astronomy & Astrophysics
