Gravitacijski valovi, oscilacije u prostor-vremenu koje je predložio Einstein i prvi put otkriveni 2015., pružaju nam duboki uvid u svemirske fenomene. Međutim, suvremeni opservatoriji imaju svoja ograničenja. Kako napominje Universe Today, prilagođeni su za detekciju spektakularnih događaja poput spajanja crnih rupa, ali ih ograničavaju određene valne duljine. To je potaknulo astronome da traže nove metode za proučavanje gravitacijskih valova. Pulsari, često nazivani svemirskim satovima zbog svoje nevjerojatne preciznosti, mogli bi biti odgovor.
Pulsarski vremenski niz
Koncept se temelji na ‘pulsarskom vremenskom nizu’ (PTA). Pulsari su neutronskie zvijezde koje se rotiraju nevjerojatnom brzinom, ispuštajući radiovalove svakim okretajem. Kada ti valovi dospiju do nas, detektiramo ih kao redovite pulsacije. Posebno brzi pulsari mogu ispuštati i stotine ovih signala svake sekunde.
Njihova točnost je toliko izražena da čak i najmanja promjena u ritmu, poput one uzrokovane gravitacijskim valom, može izazvati promjenu u njihovom signalu. No, da bi se otkrili takvi suptilni pomaci, potrebno je pratiti više pulsara istodobno. Kombinirani podaci s više izvora mogu otkriti prisutnost gravitacijskih valova.
Analiza podataka s 67 pulsara
Grupa astronomija iz NANOGrava nedavno je koristila ovu metodu, analizirajući podatke s 67 pulsara tijekom 15 godina. Otkrili su blagi gravitacijski šum koji se sumnja da potječe od supermasivnih binarnih crnih rupa. Međutim, precizan izvor ovih valova još uvijek je nejasan.
S obzirom na sve više dostupnih podataka o pulsarima, novija istraživanja predlažu metode za određivanje izvora ovih gravitacijskih valova. Ključ je u točnom određivanju udaljenosti do svakog pulsara. Ako točno znamo gdje se pulsar nalazi i primijetimo promjene u njegovom signalu, to nam može dati tragove o izvoru gravitacijskog vala. Prateći više pulsara, mogli bismo preciznije odrediti odakle val dolazi.
Prema početnim istraživanjima, dovoljno bi bilo pratiti samo desetak pulsara da bismo dobili željene informacije. Dok su se ranija istraživanja uglavnom fokusirala na dvodimenzionalnu analizu, uključivanje treće dimenzije moglo bi pružiti još veću točnost, otvarajući mogućnost potvrde da li ti valovi zaista potječu od supermasivnih crnih rupa ili nekih drugih, još nepoznatih svemirskih fenomena.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr
