Svemir

Istraživači predlažu upotrebu pulsara za identifikaciju izvora gravitacijskih valova

Umjetnički prikaz pulsara. Izvor: NASA.

Gravitacijski valovi, oscilacije u prostor-vremenu koje je predložio Einstein i prvi put otkriveni 2015., pružaju nam duboki uvid u svemirske fenomene. Međutim, suvremeni opservatoriji imaju svoja ograničenja. Kako napominje Universe Today, prilagođeni su za detekciju spektakularnih događaja poput spajanja crnih rupa, ali ih ograničavaju određene valne duljine. To je potaknulo astronome da traže nove metode za proučavanje gravitacijskih valova. Pulsari, često nazivani svemirskim satovima zbog svoje nevjerojatne preciznosti, mogli bi biti odgovor.

Pulsarski vremenski niz

Koncept se temelji na ‘pulsarskom vremenskom nizu’ (PTA). Pulsari su neutronskie zvijezde koje se rotiraju nevjerojatnom brzinom, ispuštajući radiovalove svakim okretajem. Kada ti valovi dospiju do nas, detektiramo ih kao redovite pulsacije. Posebno brzi pulsari mogu ispuštati i stotine ovih signala svake sekunde.

Njihova točnost je toliko izražena da čak i najmanja promjena u ritmu, poput one uzrokovane gravitacijskim valom, može izazvati promjenu u njihovom signalu. No, da bi se otkrili takvi suptilni pomaci, potrebno je pratiti više pulsara istodobno. Kombinirani podaci s više izvora mogu otkriti prisutnost gravitacijskih valova.

Analiza podataka s 67 pulsara

Grupa astronomija iz NANOGrava nedavno je koristila ovu metodu, analizirajući podatke s 67 pulsara tijekom 15 godina. Otkrili su blagi gravitacijski šum koji se sumnja da potječe od supermasivnih binarnih crnih rupa. Međutim, precizan izvor ovih valova još uvijek je nejasan.

S obzirom na sve više dostupnih podataka o pulsarima, novija istraživanja predlažu metode za određivanje izvora ovih gravitacijskih valova. Ključ je u točnom određivanju udaljenosti do svakog pulsara. Ako točno znamo gdje se pulsar nalazi i primijetimo promjene u njegovom signalu, to nam može dati tragove o izvoru gravitacijskog vala. Prateći više pulsara, mogli bismo preciznije odrediti odakle val dolazi.

Prema početnim istraživanjima, dovoljno bi bilo pratiti samo desetak pulsara da bismo dobili željene informacije. Dok su se ranija istraživanja uglavnom fokusirala na dvodimenzionalnu analizu, uključivanje treće dimenzije moglo bi pružiti još veću točnost, otvarajući mogućnost potvrde da li ti valovi zaista potječu od supermasivnih crnih rupa ili nekih drugih, još nepoznatih svemirskih fenomena.

Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram –t.me/kozmoshr


Ivan Petričević

O autoru

Ivan Petričević novinar je, autor i nezavisni izdavač koji piše o znanosti, svemiru, arheologiji, tehnologiji i povijesti. Osnivač je i glavni urednik portala Kozmos.hr, hrvatskog medija posvećenog popularizaciji znanosti, te engleskog portala Curiosmos.com. Pokrenuo je i projekt Ancient Library, usmjeren na drevne civilizacije, arheologiju i povijest. Tekstove redovito objavljuje i u Večernjem listu. Kao stručni sugovornik i autor sudjelovao je u dokumentarnim projektima History Channela, Discovery Science Channela i Gaia TV-a, a gostovao je i u emisijama na hrvatskoj televiziji. Pokrenuo je digitalna izdanja Kozmosa, među kojima su knjige „100 stvari koje niste znali o Sunčevu sustavu“ i „100 stvari koje niste znali o Velikom prasku“. Na Kozmos.hr-u sadržaj danas piše, uređuje i objavljuje sam. Cilj mu je složene znanstvene teme približiti široj publici jasno i točno, bez senzacionalizma, uz oslanjanje na primarne izvore — znanstvene radove, službene objave institucija i podatke svemirskih misija.

Teme
  • gravitacijski valovi

Neovisno novinarstvo

Podrži Kozmos bez oglasa

Članstvo pomaže financirati neovisne priče o znanosti, svemiru i tehnologiji.

Podrži Kozmos

Kozmos bez oglasa

Podrži neovisne priče o svemiru, znanosti i tehnologiji.

Članstvo pomaže održati Kozmos.hr i može uključivati dodatne sadržaje na Buy Me a Coffee, dok članci na Kozmos.hr-u ostaju javno dostupni.

Postani član Bez oglasa. Više znanosti. Više Kozmosa.hr.